ČUDA SE DEŠAVAJU: Doktori su joj rekli da beba rođena 22 sedmice prije vremena nema šanse da preživi, ovome se nisu nadali! (VIDEO)

Objavljeno:15.04.2018 - 16:17
A A A Times Arial

Kada se Kortni Stensrad porodila prije četiri godine u jednoj od bolnica u San Antoniju u Teksasu, jedva da je čula šta joj govori neonatolog dr Kašif Ahmad. Kćerkica joj je bila u rukama, pupčana vrpca još nije bila presječena. Zašto nisu presekli vezu između majke i kćerke? Zato što je imala samo 410 grama, a rođena je već u 21. nedjelji trudnoće. Sve to joj je dr Ahmad objašnjavao da bi joj do kraja objasnio koliko su ekstremne šanse da će dijete uspjeti da preživi.

b1

"Slušala sam ga, ali nešto je u meni reklo - ima nade! Nije mi bilo važno to što je imala samo 21 nedjelju. Nije me bilo briga", pričala je poslije Sensradova. "Dok mi je pričao, odjednom sam ga pitala: 'Hoćete li bar da pokušate?' A on je rekao da hoće. Tri godine kasnije naša mala čudesna beba raste u prelijepu djevojčicu."


Malo je reći da je riječ o čudu. Nakon što su dr Ahmad i kolege iz Metodističke dječje bolnice uspjeli da održe novorođenče u životu, i pošto su još ispratili rast djeteta kroz prva razdoblja života, u službenom glasniku Američke akademije za pedijatriju objavili su naučni članak, ponosno ističući da je riječ o apsolutno najranije rođenom djetetu koje je preživjelo u svijetu. U svijetu se svuda smatra velikim uspjehom kad se novorođenče spasi poslije 23. nedjelje, neuporedivo veći i ređi je uspjeh poslije 22.

 

Pa još ako dijete nastavi da se uredno razvija u najširim okvirima tolerancije... A ovdje je bila riječ o djevojčici koja je na svijet došla praktično na pola očekivane trudnoće, koja je na kiseoniku u inkubatoru morala da bude narednih 18 mjeseci, kada je u terminu porođaja imala samo dva i po kilograma, koja je izbjegla svu silu izrazito očekivanih i vrlo ozbiljnih komplikacija s disajnim putevima, neuroloških problema... prognoze za preživljavanje bile su otprilike nula.

Teško je i zamisliti kako je bilo majci dok je čekala da je hitno odvedu na carski rez, koja je pritom na brzinu, amaterski guglala zastrašujuće podatke o (ne)preživljavanju poslije 21 nedjelje trudnoće. Ono biće od 41 dekagrama koje je tog dana držala u naručju danas ima tri godine, a njen slučaj sada je dostupan na internetu.

 

"Ako danas postoji neka druga žena koja u dvorani za čekanje pretražuje Gugl, ona sada može pronaći ovu priču i u njoj pronaći iskru nade", kaže Kortni.

Dr Ahmad je, međutim, oprezan. "Jedan pozitivan ishod ne treba primjenjivati na širu populaciju. Vrlo je moguće da je bilo puno spasenih beba nakon 21 nedjelje, ali kod kojih ishod nije bio pozitivan, te iz tog razloga o njima nismo čuli. O ovome smo napisali izvještaj jer je sve ispalo u redu, ali je moguće da je ovo samo jedinstveni slučaj i da ne smijemo da očekujemo sličan ishod kod drugih beba", izričit je doktor.

b

Prema SZO širom svijeta godišnje se prevremeno rodi 15 miliona djece, odnosno prije 37 nedjelja gestacije. U SAD-u prije vremena se rodi oko desetina djece i broj je u porastu, što su podaci uopšteno primjenjivi na čitav razvijeni svijet, posebno na Zapad. Deo razloga je i u drastično naprednom spasavanju života novorođenčadi, prije svega života majki pri porođaju. Riječ je o jednom od onih "nemogućih pitanja" koja uključuju etiku, zdravstvene troškove, nivoa zdravlja i dužine života na što će spaseno dijete moći da računa u zavisnosti od oštećenja koja će pretrpjeti.

 

Kćerku Kortni Stensrad, dr Ahmad i kolege iz bolnice otpustili su tek 126 dana poslije rođenja, a o svojim iskustvima su detaljno pisali u naučnim radovima, za korist nauke, drugim ljekarima, čovječanstvu...

 

Do porođaja je došlo usljed popuštanja posteljice, početka upale placente.


"Kada je majka zamolila da učinimo sve što možemo za njenu kćerku, iako nije imala baš nikakvog razloga da očekuje da će beba preživjeti, odlučio sam da svim silama prionem na tu misiju", priznao je suštinski iracionalnu, ne baš naučnu odluku.

 

Odmah su umotali bebu, čak je i to prejaka riječ za tako malo biće, osluškivali i ostali iznenađeni time što su jasno čuli otkucaje srca. Uveli su joj cjevčicu za vještačko disanje, uključili kiseonik i... otkucaji srca su počeli da se ubrzavaju. Boja tog žgoljavog malog stvorenja od 410 grama mijenjala se iz plave u ružičastu, beba je počela da pomjera udove i polako i sama da  diše. Nevjerovatno, ta curica je u razdoblju od dvije godine dostizala prosječne rezultate na testovima za doba od 20 mjeseci, što je njena realna starost kad se koriguje onih četiri mjeseca preranog porođaja. Sa tri godine nije bilo nikakvih cerebralnih ili vizualnih tragova objektivno užasne traume takvog porođaja. Statistika je klinička i neumoljiva, sve govori. Procenat preživjele djece rođene između 22 i 24 nedjelje sa 33 odsto 2000. godine popeo se na 36 dosto 2011.


Riječ je o podacima za SAD, ali kad se govori o zdravo rođenoj djeci, onoj koja su poslije uspjela da dostignu razvoj u širim okvirima prosjeka, procenat je samo 16 odsto 2000. godine i 20 odsto 2011. godine. Sve ostalo su djeca koja, najvećim dijelom, nisu preživela i manjim dijelom ona koja su pretrpjela ozbiljne i trajne posljedice. A do ovog slučaja iz 21 nedjelje, do danas nije postojao ni jedan slučaj tako ranog porođaja nakon kojeg je novorođenče uspjelo i preživjelo i još pritom izraslo u zdravo dijete.

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!