Put od teško bolesne djevojčice iz ratnog Goražda do američke multimilionske kompanije

U SAD je stigla kao 11-godišnja djevojčica sa zdravstvenim problemima, a 19 godina poslije posjeduje dvije diplome koje su joj na Univerzitetu “Grand Canyon” uručene uz posebne počasti zbog odličnih rezultata. Medina Barut-Drina dio je tima multimilionske kompanije “Hunt”, gdje je voditeljica finansija građevinskih projekata.

Američki san

Dok ispunjava svoj američki san, Medinina sjećanja na ratno Goražde još su svježa, a ljubav prema rodnom gradu jaka uprkos daljini. Zbog čestog boravka u hladnim skloništima u ratu je dobila jaku infekciju uha, zbog čega je krajem 1995. godine evakuirana u Sarajevo.

"Ocu su nekoliko puta lažno obećavali da ću biti evakuirana zbog teških komplikacija opasnih po život. Međutim, tokom priprema za polazak konvoja shvatili smo da su moje ime ponovo izostavili. I pored policajaca, otac je hrabro prišao komandantu konvoja i objasnio mu situaciju. Francuski oficir tražio je bilo kakav papir, ali odgovorne “moćnike” nije mogao nigdje naći. Uspio je od dobrog čovjeka u MUP-u dobiti neku vrstu odobrenja. Majka i ja sjele smo u transporter, a otac je, na veliko iznenađenje francuskog komandanta, odlučio sa sestrama ostati u Goraždu. Prvi put smo se razdvajali i to mi je bio najteži trenutak u mom dotadašnjem životu. Iz njegovog postupka shvatila sam šta znači voljeti svoj grad. Mama i ja smo preplakale sve do Sarajeva", kaže Medina.

Na desno uho već je izgubila jedan posto sluha, u Sarajevu je infekcija zaustavljena, a pošto je rat u međuvremenu završen roditelji su odlučili pomoć potražiti van BiH.

Miris somuna

Put u Ameriku promijenio je život porodice Barut. Nakon tri operacije Medina je izliječena, sa sestrama je krenula u školu, dok su roditelji Enes i Vahida vrijedno radili.

"U Feniksu u Arizoni, gradu sa oko 4,9 miliona stanovnika, s godinama Bosna nam je sve više nedostajala. Najteže je tokom Bajrama, a tokom ramazana računamo u koliko se sati pale kandilji u Goraždu, pričamo o mirisu somuna, ukusu majkine pite, druženjima u mektebu", kaže Medina.

Posvetila se obrazovanju i finansije diplomirala 2008. godine. Godinu ranije udala se za Omera, mladića iz Sarajeva kojeg je upoznala tokom odmora u BiH.

"Sada imam i četverogodišnjeg sina Vedada i razmišljam mnogo drugačije. Kada se on rodio, Ameriku je zahvatila recesija te sam odlučila da se vratim na fakultet. Tako sam prošloga mjeseca diplomirala finansije i ekonomiju, a planiram i magistrirati", dodaje Medina.

Sanja dan povratka

Medina godinama dolazi na odmor u Bosnu i sanja dan povratka. Ipak, shvatila je da su “pametni i sposobni bez posla, studenti na birou za nezaposlene, a političari ne ispunjavaju obećanja”.

"Ipak, jednog dana ću se vratiti u BiH i biti dio promjena. Želimo da naš sin upozna čari Bajrama i ramazana u Bosni, da zna odakle potječu njegovi roditelji, da bude ponosan na Bosnu. Najviše od svega želim da stanje bude normalno, jer naš napaćeni narod to zaslužuje. Zato i studiram i ne odustajem", poručuje Medina.