Nije savršena, ali je naša i nama najljepša
Danas je Dan nezavisnosti naše jedne i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. Zasigurno jedni od najboljih ambasadora u proteklih dvadeset i šest godina su bili i ostali bh. sportisti. Od prvog trenutka, tj. od sticanja nezavisnosti su na lijep i dostojanstven način predstavljali su Bosnu i Hercegovinu i to na početku, u najtežim trenucima.
Svi se rado i sjetno sjećamo Ljetnih olimpijskih igara 1992. godine, kada je među učesnicima bio i bosnaskohercegovački tim, u kojem nažalost nije nastupio i judo reprezentativac Vinko Šamarlić. Legendarni Vinko je poginuo u akciji na Hrasnu Brdu, dan prije polaska u Barcelonu. I danas traje i trajat će ta herojska priča o legendarnom Vinku i ona nas itekako podsjeća na te naše prve Olimpijske igre od sticanja nezavisnosti.
Naredne godine, 1993. godine na Mediteranskim igrama u Montpellieru, Bosna i Hercegovina će se prvi put popeti na pobjedničko postelje. Zlatnu medalju su osvojile bh. košarkašice i bokser Almedin Fetahović. Na jarbolu je tada vihorila zastava s ljiljanima, ali, nažalost, nismo imali himne. Kasnije će naši sportisti, do 1998. godine na pobjedničkom postolju pjevati „Jedna si jedina“, a danas je pjevaju samo naši navijači, jer aktuelna himna je i dalje bez teksta. Bilo je pokušaja da se ponovo napravi tekst, ali je sve ostalo na pokušaju.
Vratimo se uspjesima bh. sportista, što klupskim, što reprezentativnim. Što se tiče i klupskog i reprezentativnog, jedino se možemo pohvaliti sjedećom odbojkom koja je zaista osvojila sve što se moglo osvojiti, klubovi Spid i Fantomi su bez premca na Starom kontinentu, a reprezentacija je bila i evropski i svjetski i olimpijski pobjednik. Nakon sjedeće odbojke, slijede borilački sportovi, prije svega judo, te karate. Godinama izabranici Branislava Crnogorca i Suada Ćupine su bivali na pobjedničkim postoljima i mnogo radosti donijeli Bosni i Hercegovini.
Nekako se od njih i najviše očekuje i na predstojećim olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine, a kada je riječ o najboljem bh. olimpijskom rezultatu od sticanja nezavisnosti, i dalje je to šesto mjesto bh. strijelca Nedžada Fazlije. Realno gledajući, koliko se ulaže u bh. reprezentativni sport, teško da možemo očekivati neke zapažene rezultate. Posebno, kada je riječ o timskim sportovima. Nekada je košarkaška reprezentacija bila redovni učesnik evropskih prvenstava, fudbalska i rukometna samo jednom svjestkog prvenstva i to je bila velika promocija za Bosnu i Hercegovinu.
Nažalost, na tome smo i ostali, jer nismo uspjeli nastaviti kontinuitet reprezentativnog učešća u najpopularnijim sportosvima. S druge strane, naši sportisti u klupskim dresovima širom Evrope i svijeta nastavili su postizati sjajne partije, rezultate. Bez sumnje, jedno od največih imena, ako ne i najveće je fudbaler Edin Džeko, koji u u Ligi petica, u Njemačkoj, Engleskoj i Italiji osvajao trofeje i bivao najbolji strijelac prvenstava.
Edin Džeko je zasigurno i najpopularniji bh. fudbaler i sportista uopće, o kome se priča širom svijeta, na svim kontinantima se nose njegovi dresovi, pa i oni bh. reprezentativni. Tu su naravno i maestralni Miralem Pjanić, NBA košarkaši Mirza Teletović i Jusuf Nurkić, pa teniseri Damir Đumhur i Mirza Bašić, istinski bh. sportski ambasadori. Dakle, kao što napisa naš dijamant Edin Džeko u svom današnjem, prazničnom FB statusu: „Nije savršena, ali je naša i meni najljepša. Zemljo jedina, volim tvoje ime i s ponosom ga nosim na srcu. Sretan ti Dan nezavisnosti Domovino jedina ❤“.