Rim slavi sarajevskog mangupa
Kroz fudbalsku historiju bilo je raznih tipova centarfora, ali bosanskohercegovački reprezentativac Edin Džeko je ipak bio drukčiji od svih napadača. Džeko je bio napadač koji je igrao lopte, doslovno sve je znao o bubamari... U njegovom opusu igre, doslovno su bili zastupljeni svi segmenti, iznimna fizička sprema, inteligencija i strpljenje (sabur). Ovako bi ukratko u tri rečenice bio opus svjetskog, a našeg Edina nationale.
Rođen uoči kalendarskog proljeća, marta 1986. u Sarajevu, gdje devedesetih godina prošlog stoljeća proživljava (ne)sretno djetinjstvo, da bi nakon rata 1996. karijeru počeo u Željezničara, potpisavši 2003. profesionalni ugovor i na Grbavici se zadržao samo do 2005. kada odlazi u češke Teplice. Nakratko je posuđen Usti nad Labem, zatim se vrača u Teplice gdje ostaje do 2007. Njegove sjajne igre zapazio je poznati njemački stručnjak, Felix Magath, koji ga dovodi u VfL Wolfsburg. U naredne četiri godine sa Wolfsburgom je osvojio titulu prvaka, prva u historiji ovog kluba, bio najbolji strijelac Bundes lige, a ukupno je za ovaj njemački klub postigao 85 golova.
Od 2011. do 2015. seli na otok, gdje u dresu Manchester Cityja postiže 72 gola i već tada nagovještava da će ispisati fudbalsku historiju starog kontinenta. U dvije različite Lige petice postiže preko 50 golova, što je malo kome pošlo sa nogom... A več u prvoj sezoni u Engleskoj osvaja FA kup, a naredne i titulu Premier League. Edin Džeko i njegovi golovi, posebno ona 4 protiv Tottenhama, ispisani su zlatnim slovima u Manchester Cityja, koji je te 2012. osvojio prvu titulu nakon 44 godine.
Augusta 2015. slijedi odlazak u novu Ligu petice, u talijansku prijestolnicu, Romu, gdje i danas igra, već sada legendarni bosanskohercegovački fudbaler. Za nepune tri sezone postiže preko 50 golova, ulazi definiivno u historiju evropskog fudbala, kao jedini koji je u tri Lige petice, to postigao, a prošle sezone je bio i najbolji strijelac prvenstva Italije. Svaki Džekin gol se pamti danima, analizira, ostaje upamčen za sve vremena. Jer, Džekin gol u Ligi prvaka protiv Šahtara, odveo je Romu u četvrtfinale Lige prvaka. Rim slavi Edina Džeku, cijela Italija, jer ponovo imaju dva predstavnika (Roma i Juventus) među osam najboljih u Evropi. To im dođe ove godine kao utjeha, jedina nada, jer Italijana nakon pola stoljeća nema na Mundijalu, kao ni Džekine i Pjanićeve (prvotimac Juventusa) Bosne i Hercegovine.
Istina, za vrijeme svoje dosadašnje karijere, Edin Džeko je sa svojom Bosnom i Hercegovinom jednom zaigrao na završnici najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je to u Brazilu 2014. godine. Kao i u tri različite Lige petice, tako u svom najdražem dresu, gdje je i danas kapiten, već sada je postigao preko 50 golova i predvodi idalje Bosnu i Hergegovinu u nastupajućim prijateljskim i kvalifikacionim utakmicama. Džeko će zasigurno idalje pisati historiju reprezentativnog i klupskog fudbala širom svijeta, jer je rođen da ispisuje stranice fudbalske historije.
Na kraju, ovaj sarajevski mangup je pokupio sve najljepše manire rodnog grada. Na terenu je neprikosnoveni šmeker u vazduhu i na zemlji, snalazi se u svakoj situaciji, a ekipa mu je vazda u prvom planu, jer ne zaboravlja raju i ne zanemaruje taktiku, a van terena u tišina, desnom, da ne zna lijeva pokazuje ljudskost.
Piše: Muhamed Bikić, Novi.ba