ZAJEDNO PROVELI 7 GODINA I UMRLI ISTE SEKUNDE: Tragična priča mladog para koji je stradao u naletu voza!
Odrastali su u susjednim karlovačkim kvartovima. Nikola i Sanja imali su velikih planova. Tako je to uvijek kad nađeš nekoga s kim ćeš ostati zauvijek. Snove je ubila jedna sekunda, ona koja je u nedjelju označila podne na pružnom prijelazu u Donjem Zvečaju u Hrvatskoj, u kojoj nisu vidjeli semaforsko crveno trepćuće svjetlo i čuli iritantan zvuk signalizacije.
Stotine tona željeza odnijele su “Renault” Sanjinog tate u kome je vozio zaručnik Nikola, nakon jezovitog udara posred automobila. Tako je stala ljubav koja je u dva srca kucala gotovo sedam godina, piše “Jutarnji“…
Odrastali su u susjednim karlovačkim kvartovima, Sanja Hlaić (29) u Grabriku, Nikola Predović (32) u Novom centru. Voljeli su se, voljeli su ljude i ljudi su voljeli njih. Sanja je svojim roditeljima bila jedinica, odgajali su je u skromnosti i poštenju. Studirala je na Veleučilištu Karlovac i paralelno radila.
Na početku njihove veze oboje su radili u Zagrebu, Sanja je za jednog teleoperatera, a Nikola se zaposlio kao konobar u kafiću u “Arena Centru”, u kome će kasnije postati šef. Prije četiri godine odlučili su skupa otići još dalje. Zaplovili su zajedno na riječnom kruzeru po Dunavu, ona je radila na recepciji, a Nikola, koji će joj dvije godine kasnije postati zaručnik, kao konobar. Vrijedni i uporni, mijenjali su kruzere i brzo napredovali. Ona je osim engleskog ubrzo svladala njemački i špnski jezik i učila francuski pa je postala prva recepcionarka, a Nikola šef kompletnog ugostiteljstva.
Pauze između brodskih tura provodili bi u Karlovcu. Roditelji bi uvijek bili pri ruci, Nikolini koji bi ih primili na smještaj, a Sanjini koji bi im tih mjeseci dali na korištenje auto jer im se nije isplatilo imati svoj. Skupili su nešto novca i odlučili da bi bilo lijepo imati nešto svoje. Idilično vikend-naselje Osor na Mrežnici u Donjem Zvečaju na području Duge Rese vjerovatno je nešto najbliže raju što se može naći na karlovačkom području. Prije četiri mjeseca tamo su kupili kuću. Uselili su se u donji dio, a gornji su uređivali. To je bilo nešto što je Sanju silno veselilo.
Priča nam o tome i plače Marijana Horvatić, Sanjina nerazdvojna prijateljica još od pelena, krizmana joj je kuma, a Sanja je krsna njenom djetetu. U nedjelju je bila na toj pruzi. Skupila je snagu kako bi Sanjinoj majci olakšala nešto što je od nje tražila procedura – obaviti prepoznavanje svoga djeteta.
Gledala je Marijana u beživotno tijelo svoje najdraže. Vidjela je tamo da je u Sanjinoj ruci još uvijek bila šminka. Misli zato da je udar za njih bio iznenadan i da nisu patili. Teško se miri s gubitkom. Sigurna je da su njihove duše već s anđelima.