U BiH para ima za sve osim za gladne!

Dobre priče
U BiH para ima za sve osim za gladne!
Moj nadimak je "Ričina", jer sam se rodio na Ričini u centru grada. Kako je nastala "ideja" o skupljanju sredstava ? U Mostaru me znaju kao čovjeka koji je od riječi i voli pomoći. Prije skoro 4 godine, stao sam u red za hranu. U razgovoru sa zaposlenima, vidio sam da teškom mukom nabavljaju hranu za naše gladne gradjane Mostara.

 

Gospodine Ričina, Vi ste čovjek koji već godinama  prikuplja sredstva za Narodnu kuhinju Mostar,otkud ideja za ovakvu akciju?


Prije svega, htio bih zahvaliti za vaše interesovanje za ovu akciju i pozdraviti sve koji ovo čitaju. Moj nadimak je "Ričina", jer sam se rodio na Ričini u centru grada. Kako je nastala "ideja" o skupljanju sredstava ? U Mostaru me znaju kao čovjeka koji je od riječi i voli pomoći. Prije skoro 4 godine, stao sam u red za hranu. U razgovoru sa zaposlenima, vidio sam da teškom mukom nabavljaju hranu za naše gladne građane Mostara. Nisam odmah odgovorio i rekao sam da ću smisliti nešto. Nakon nekoliko dana, pokrenuo sam akciju na "Facebook-u" i skupio nekoliko svojih prijatelja. Krenulo je...
Nije to bila značajna količina ali ipak je krenulo polako. Kupili smo i prve količine hrane. Zaposleni u kuhinju su bili presretni jer dolazi hrana i mogu raditi.
Polako ali sigurno, povećavao se broj donatora i evo za ovo vrijeme smo stasali u jednu snagu koja je veoma jaka. Treba nam još donatora da bi bili još jači.
Mi pomažemo i Pučku huhinju jer glad nema ime i naciju. Pored toga, uključili su se i moji prijatelji u Mostaru, sa malo dubljim džepom, pa ponekad ulete sa donacijom.
Uključile su se i škole i fakulteti u skupljanje hrane pred tržnim centrima u Mostaru i većim prodavnicama a i pojedinci dolaze sa hranom na moj poziv koji stalno ponavljam. Pojedini poljoprivredni proizvođači iz okoline Mostara, donose svoje proizvode i tako pomažu kuhinje. Samo ove godine, do 25.10. smo skupili i kupili za 47.000 KM. što nije malo. Sada mi pomažemo svaki mjesec sa kupovinom i zaposleni u kuhinji mogu da odahnu malo jer znaju da ima hrane za obroke.
 
Samo u prošloj godini ste skupili sredstva u iznosu od desetina hiljada maraka , kakav je odziv građana na Vaše akcije,i ko su oni koji se priključuju Vama u Vašem humanitarnom radu ? Koji su motivi da iz dalekog svijeta pomažu građane Mostara ?


Uključuju se naši prijatelji i oni koji vole Mostar iz cijelog svijeta. Imamo donatora iz Australije, Indonezije, Amerike, Evrope i ostalih dijelova svijeta.
Većina njih mene ne poznaje ali su čuli za ovu akciju i znaju da svaka marka, bukvalno svaka KM , ide za kupovinu hrane. Ljudi u svijetu su izvarani raznim "humanitarnim" akcijama koje su obogatili pojedince. Svaka donacija se uredno prijavi na stranici sa imenom i donacijom a  kuhinja to potvrdi da je primila. Ljudi hoće pomoći samo treba malo vremena i povjerenja.
Naši Mostarci u svijetu, u svojim udruženjima i grupama, okupljaju se i skupe zajedno donaciju koja nije mala. To pošalju za kupovinu hrane. Organizuju se i humanitarne večeri po državama i sve pare idu za kupovinu hrane. Evo na primjer, 6.12. ove godine je humanitarna veče, po drugi put, u Holandiji i ja sam pozvan. Sve ćete to pročitati na načoj stranici na Facebook-u "Narodna kuhinja Mostar-donatori" gdje možete postati donator i priključiti se grupi ljudi najvećeg srca na svijetu. Motivi koji podstiču naše ljude da pomažu su poznati.  Mi smo tako odgojeni da uvijek pomažemo kada je neko u problemima. Pogledajte samo poplave u BiH. Zaboravili smo sve naše svađe kada treba pomoći narodu bez obzira koje nacije ili vjere bio.


Koji su po Vama problemi kada su Socijalne ustanove u BiH i njihov opstanak u pitanju i kako ih prevazići ?


Socijalne ustanove nemaju dovoljno sredstava a ni ljudi da rade svoj posao. Njihov posao se bazira na tome da izdaju potvrdu da je neko "socijalni slučaj" i da ga prebace nekome drugome na teret i izdržavanje. Da bi funkcionisalo sve kako treba, Socijalne ustanove treba da pomažu materijalno socijalno ugrožene i da budu tu uvijek da uskoče u teške situacije i da reaguju. To da bi uradili, potreban je veći budžet i još ljudi koji će imati kontakt sa socijalno ugroženim osobama. To mi još nemamo niti ćemo ikada imati.
Oko 700.000 građana naše zemlje je na granici siromaštva, kako pomoći onima koji ne žive u gradovima, koji su daleko od javnih kuhinja ?
Za one koji žive na selu je  lakše  jer mogu sebi posaditi nešto i preživiti a imaju i stoku  pa mogu preživjeti lakše. Nije ni njima jednostavno ali ipak imaju neku osnovu za život. Njima je teže pomoći jer ne žive u gradovima. Opet je tu Socijalna služba koja je zatajila i treba da pomogne.


Šta rade Vlasti Bosne i Hercegovine kako bi se trajno riješio problem socijalno ugroženih građana naše zemlje,koja rješenja iz razvijenih zemalja bismo mi mogli primjeniti ?


Vlasti pomažu sa kojom KM i misle da je sve sređeno. Prošlo je 20 godina od rata a stanje nije bolje nego gore. Mi smo daleko od razvijenih zemalja i po ponašanju i po svijesti tako da je apsurd porediti nas i razvijene zemlje.  Lakše je onima na vlasti kupiti auto od 500.000 KM nego te pare prebaciti u fond za gladne i socijalne slučajeve. Za sve para ima samo nema za gladni dio stanovništva BiH kojeg je sve više. U jednom normalnoj zemlji ne smije biti gladnih stanovnika i za to treba da se pobrine pravna država, ako je ima. "Kucao" sam na mnoga vrata da se pomogne gladnom stanovništvu Mostara ali su me uvijek upućivali na "Socijalnu ustanovu" jer je to njihov resor. Tamo opet, u "Socijanoj ustanovi" mi kažu da oni nemaju ni sredstava niti ljudi da nešto poduzmu i oni mogu samo izdati potvrdu, na osnovu podataka, da je neko socijalni slučaj i tu njihov posao prestaje. To znači, evo vam papir pa idite u red za hranu.

Ne propustite