Iz njegove priče naučio sam da plemenit čovjek ne izdaje i ne pljuje u bunar iz kojeg pije

Hvala Jusufu, a.s.! Iz kur'anske priče o njegovim životnim iskušenjima naučio sam da nas neki ljudi mrze zbog naših prednosti, a ne zbog naših nedostataka. Jusufa, a.s., mrzili su zbog njegove ljepote i dobrote, mrzili su ga što nije ličio na njih. Ljudi ne žele da ih neko podsjeća na njihove nedostatke.

Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče saznao sam da ponekad smrtonosni udarci dolaze odakle se i ne nadamo. Jusuf, a.s., bio je siguran od vuka, ali nije bio siguran od svoje rođene braće. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče saznao sam da ne trebam svima pričati o dobru i blagodatima koje mi je Allah, dž.š., podario, jer neki ljudi posjeduju uzak pogled i još uža i tješnja srca. Oni više gledaju u ono što je u tuđim rukama, nego u ono što je u njihovim rukama. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da kriminalci i pokvarenjaci ponekad nose odjeću savjetnika. Ta, zar Iblis nije rekao našem praocu Ademu: ”Hoćeš li da ti ukažem na drvo vječnosti?”, a Jusufova, a.s., braća, kada su se htjeli riješiti brata Jusufa, rekli su ocu Jakubu, a.s.: ”Mi smo mu iskreni savjetnici”, ”Mi ćemo ga, uistinu, čuvati!” Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da je neko zlo manje od drugog i da se ljudi razlikuju u svojoj zloći, kao što se razlikuju u svojoj dobroti. Jusufa, a.s., spasio je brat koji je bio najmanje zao, rekavši: ”Ne ubijajte Jusufa!” Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da ne otkrivam svoje strahove pred drugima, jer bi ljudi mogli te strahove iskoristiti protiv mene. Jakub, a.s., rekao je svojim sinovima: ”Bojim se da Jusufa ne pojede vuk ako ga pustim da ide sa vama”, pa su to iskoristila njegova braća, i nakon što su ga bacili u bunar, rekli su ocu: ”Jusufa je pojeo vuk.” Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da zločinca često puta otkrivaju mali detalji na koje nije obraćao pažnju. Tako su Jusufova, a.s., braća zaboravila poderati Jusufovu košulju i time su dali do znanja Jakubu, a.s., da njegovog sina Jusufa nije pojeo vuk, jer kakav je to vuk koji pojede čovjeka a njegova odjeća ostane cijela i neoštećena. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da dobro i zlo nisu u stvarima, nego u načinu na koji ćemo stvari koristiti. Jusufova, a.s., košulja je u jednom trenutku bila lažni dokaz, jednom je opet bila dokaz njegove nevinosti, a jednom je bila lijek, jer je njegov otac Jakub, a.s., progledao kada su mu donijeli Jusufovu, a.s., košulju i stavili je pred njegovo lice.

Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da plemenit čovjek ne izdaje, da slobodan čovjek na dobro ne uzvraća lošim, te da plemenit čovjek ne pljuje u bunar iz kojeg pije vodu. Jusuf, a.s., je odbio svaku pomisao da učini blud sa ženom vladara koji mu je dobro učinio, rekavši: ”Bože sačuvaj! Vlasnik me moj lijepo pazi, a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikada uspjeti.” Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da nema istinskog emaneta i povjerenja bez stvarne mogućnosti da se izda povjerenje, niti ima istinske čednosti bez stvarne mogućnosti da se počini blud. Jusuf, a.s., imao je mogućnost da to učini, ali ljudi poput Jusufa, a.s., ne izdaju emanet, niti čine blud. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče saznao sam da me cijeli svijet ne može prisiliti da učinim ono što ne želim, pa sam prestao tražiti isprike u okolnostima i situacijama. Zulejha je bila Jusufova, a.s., gospodarica, bili su sami u dvorcu, ona je pozaključavala vrata, kod sebe je spojila ljepotu, vlast i želju, ali se Jusuf, a.s., odupro i nije htio učiniti ono na šta ga je ona nagovarala. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da slast vjere (imana) nadvladava gorčinu životnih iskušenja, da slast imana čini da zaboraviš na gorčinu i težinu zatvora, te da će ti, ako izdaš emanet, i najveći dvorac biti tijesan. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da plemenita ruda ne mijenja svoja svojstva promjenom mjesta. Jusufu, a.s., u zatvoru su govorili da je dobročinitelj, a i kada je postao vladar, njegova braća su tražila da im oprosti, jer su znali da je dobročinitelj. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da je zavidnost izvor svakog zla. To je prvi grijeh koji je učinjen na nebesima kada je Iblis, zbog zavidnosti, odbio da se pokloni Ademu, a.s., i to je prvi grijeh učinjen na Zemlji kada je Kabil, zbog zavidnosti, ubio svoga brata Habila. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da je uzrok smutnje i korupcije loše upravljanje, a ne nedostatak finansijskih sredstava, jer kada je Jusuf, a.s., spasio Egipćane od suše i nerodnih godina, nije im došao sa novim resursima, već je sposobnošću upravljanja i rukovođenja od starih resursa i zaliha uspio napraviti nove. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da je ovaj svijet u znaku stalne borbe između dobra i zla te da ona neće prestati do Sudnjega dana. Jedino što se mijenja u toj borbi su sudionici. Jusufova, a.s., borba sa Zulejhom simbolizira borbu između čednosti i požude u svim generacijama, a Jusufova, a.s., borba sa braćom simbolizira borbu između ljubavi i mržnje u svakom vremenu. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da Allah, dž.š., odabire oružje u borbi između istine i laži, koje čovjeku nikada ne bi na um palo. Allah je mogao poslati meleke da sruše zidove zatvora u kojem je bio Jusuf, a.s., i da ga na taj način izbavi iz nevolje, ali je On ”poslao” vladaru Egipta san koji je sanjao i koji je bio uzrok Jusufovog izbavljenja iz zatvora. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče saznao sam da je bilo kakva pozicija u državi odgovornost, a ne čast. Jusuf, a.s., nije tražio poziciju ministra finansija da bi vladao ljudima, već da bi im pravedno dijelo zajedničko dobro, i da je znao da u Egiptu ima iko sposobniji od njega za tu poziciju, ne bi je tražio. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da svoju tugu i bol ne iznosim nikom osim Allahu, dž.š. Jer, ljudi se dijele na one koji te vole i one koji te mrze. Oni koji te vole tuguju zbog tvog iskušenja, a oni koji te mrze ponižavaju te, a ni jedni ni drugi, suštiniski, nemaju ništa sa tvojom tugom, pa zašto onda da svoju tugu i bol ne izneseš Onome u čijoj ruci je vlast i odredba. Hvala Jusufu, a.s.! Iz njegove priče naučio sam da plemenit čovjek oprašta onda kada je u mogućnosti da kazni i da se osveti, i da je opraštanje dio njegovog ponašanja, te da onaj koji oprašta ne vrijeđa i ne omalovažava one koji dođu da mu se izvinu zbog grijeha i zuluma koji su mu učinili.

Izvor: Saff.ba