Bivši glavni urednik "Dnevnog avaza" Faruk Vele optužen da je insajder u Islamskoj zajednici!?

Kako je imam Careve džamije u Sarajevu, uvaženi hafiz Sadrudin Išerić u zadnjoj hutbi koja je održana u Carevoj džamiji 2.2.2018.godine direktno optužio pojedine novinare, da zaslužuju da im se klanja dženaza dok su još živi i odnosno treba im klanjati dženazu, misleći na pojedine novinare "insajdere" iz prvih safova. Također je rekao da su Bošnjaci naivni,  jer su pojedini novinari pisali u jednoj novini sve vrste bljuvotina i sve vrste negativnog i vršili napade na čast čestitih Bošnjaka, i onda krenu fino da pišu o nama a mi odmah,  kaže hafiz, evo ga "došao tobe", hajde vamo sa nama. Potom hafiz upućuje pitanje prisutnim džematlijama, a šta ti garantuje da je on došao tobe? Jel ga testiramo? Ne, mi ga odmah provedemo u prvi saf, nastavlja hafiz svoje izlaganje.  

Poslušajte izjavu hafiza Sadrudina Išćerića o novinarima "insajderima" od sedme minute:

Inače, hafiz Sadrudin Išerić nedavno je poručio rukovodstvu Stranke demokratske akcije da se distancira od lidera SBB-a Fahrudina Radončića, nakon njegovih izjava na sudu u Prištini o "Bošnjačkoj mafiji" i njegovih izjava o Aliji Izetbegoviću. 

Nakon ove hutbe i pisanja pojedinih medija da su bivši novinari "ubačeni u prve safove Islamske zajednice BiH po nalogu pojedinih stranaka", oglasio se i Faruk Vele, koji vjeruje da se hutba i optužbe da je "insajder" odnose na njega i pojedine novinare iz njegovog okruženja. Faruk Vele je tokom svoje novinarske karijere bio glavni urednik "Dnevnog avaza", gdje se najviše zadržao, a ranije i dopisnik i saradnik "Ljiljana", "Večernjeg lista", "Nezavisnih novina", i drugih medija. I ranije se proturala priča da pojedini novinari povremeno odlaze iz jednog medija u drugi kako bi i dalje radili po instrukcijama redakcije koja ih je poslala da potkopaju rad konkurencije i vršili politički utjecaj. Trenutno je glavni urednik bh.informativnog servisa "nis.ba",  koji egzistira pod okvirom udruženja građana "Misbah" osnovanog prošle godine, a koji je osnovao zajedno sa suprugom Merimom Vele, inače bliskoj osobi stranci SBB. Inače, Vele Merima  je predsjednik Udruženja " MISBAH", dok je Vele Faruk - sekretar Udruženja.  Za ovaj bosanskohercegovački informativni servis, pojedinci tvrde da je navodno informativni servis Islamske zajednice u BiH, a što naši izvori iz IZ-a oštro demantuju.

U potpunosti vam prenosimo reagovanje Faruka Vele na hutbu hafiza Sedrudina Išćerića iz Careve džamije u kojoj je optužen da je "insajder" u prvim safovima. 

Pismo prijateljima,

Dragi prijatelji, zaista nemam običaj da javno komentiram razne pisanije, posebno ne one o meni lično. Na laži i objede se ne vrijedi osvrtati... Ima naš narod lijepih poslovica o takvim pojavama.No, s obzirom na nedjeljni eho iz (polu)mraka, brutalni atak na moju ličnost i porodicu preko nekakvog portala, ne mogu reći medija, čudnog imena, a više zbog načina na koji je do toga došlo, dužan sam radi svojih najmilijih, prijatelja, džematlija, ljudi koji poštuju moj rad da se oglasim i iste odlučno demantiram kao najgnusnije uvrede. Radeći svo j prljavi posao za skrivene nalogodavce, autori te hrpe nepismenog besmisla svojski su se potrudili da me niskim udarcima pokušaju uvrijediti, poniziti, isprovocirati.... Na te jadnike se neću osvrtati, oni će uskoro "pjevati" na sudu. Nisam iznenađen, samo sam tužan da se to dešava među nama, a posebno zbog pokušaja grube zloupotrebe vjere i nastojanja da se sve to sakrije iza jedne časne ahmedije i Islamske zajednice u BiH. Osvrnut ću se zato na nekoliko činjenica: S obzirom na iznesene konstrukcije, mogu samo reći da Faruk Vele nije nikakav insajder u Islamskoj zajednici, niti to može biti, jer je cijeli život u njoj! Moji pradjedovi i djedovi su bili imami, predsjednici Medžlisa, u porodici sam imao hafize, svoje prve tekstove prije 18 godina objavio sam u INN «Preporod». Iz mjesta sam u kojem je rodjen veliki alim Ahmed ef. Burek. Značajan dio karijere, pogotovo u vrijeme boravka u Mostaru od 2003. do 2008., bio sam uz čestite imame, povratnike u Stocu, Čapljini, Gacku, Bileći, Trebinju, Prozoru... Na terenu, u selima i gradovima, negdje po više puta. Onda kada u Trebinju gotovo nije bilo obnovljenih džamija, kada su lokalni fašisti upadali u safove tokom teravija, mokrili na džamijskom ulazu, kada je zoljom gađana džamija u Jasenici kod Mostara, kada je napadnuta džamija na Balinovcu. Pa s vjernicima u Višićima kod Čapljine, u Aladinićima kod Stoca, u Žuljima, Laktu, Luci i Kruševjanima kod Nevesinja, kada se u Stocu nije dozvoljava obnova džamije, jer je tobože ispod nje crkva...Zajedno sa ranijim reisom dr. Mustafom ef. Cerićem, muftijom Seidom ef. Smajkićem, uvaženim kolegom Hasanom ef. Eminovićem i ostalima iz IZ u BiH obilazio sam Obradovića džamiju u Bileći dok su lokalni Srbi uz gusle pjevali kako će opet klati Turke, a neki od njih, vidjevši nas, povikivali: "Eto Turaka"! Kordoni policije su nas čuvali.

U Islamskoj zajednici sam bio dok smo ostatke Zvizdića džamije tražili po smetljištu, a obližnji mekteb bio uneređen izmetom... U Islamskoj zajednici sam bio kada je valjalo organizirati pomoći za obnovu džamije u Nevesinju od koje je, pazite, napravljen javni toalet!

Bio sam u IZ u BiH kada su pucali na imame i povratnike u Fazlagića Kuli kod Gacka, kad su im prijetili da neće dočekati narednu noć. Ili kada su atakovali na imama na Balinovcu, na džamiju u Podhumu i diljem moje drage Hercegovine. To znaju ljudi u IZ u Mostaru, od čestitog muftije Seida ef. Smajkića, vrijednog pregaoca Huseina ef. Hodžića, neumornog Hasan ef. Eminovića, hrabrog Miralema ef. Mezita, pa dalje, sadašnjeg muftije Salema ef. Dedovića, Ramiza Jelovca, hafiza Emina Tucovića, Šefke Tinjaka, Izudina Mezita....

Bio sam povremeno mujezin u Karađozbegovoj džamiji u Mostaru, ponekad čak predvodio džemat na Ričini itd. Nastavio sam tako i kao novinar i urednik u Sarajevu, braneći ljudsko pravo ljudi na vjeru, na vjeronauku, mahramu, protiv islamofobije, ali itekako i radikalnih tumačenja islama i pokušaja delegitimizacije IZ u BiH. Ništa od toga nisam radio za novac, za privilegije, da bi preko IZ došao u upravne odbore, radio sam to za osmjeh naših deda i nana, stisak ruke i sreću koja bi njihova srca ozarila kod svakog otvorenja džamija, postavljenog kamena temeljca za medrese, kod obnove vakufa... Jednom su mi rekli da sam njihov NEIMAR i to mi je najdraža pohvalnica koju sam ikad dobio. Radio sam to za rahmet mog pradede Omera ef. Bašinca, moje nane Emine, koja me je s četiri-pet godina naučila da klanjam na njezinom poluveru, za rahmet moga dede Mehmedalije, koji je klanjao namaz do posljednjeg daha, radio sam to zarad obraza mojih roditelja koji su u ratnom Gornjem Vakufu organizirali teravije u svojoj kući pod granatama... Radio sam to sjećajući se kako sam kao maloljetnik (ne znam ni kako) nosio pušku braneći svoje toprak. I sve bih opet!

Eto, nakon svega, dočekao sam da ovih dana budem prozvan, kako se navodi i u tom palamfletu, baš ja, sa časnog mimbera Careve džamije, iz koje je krenuo u borbu i jedan Husein-kapetan Gradaščević, i to kao navodno sumnjiva osoba koju treba "provjeravati", "testirati", a ne puštati ju, to jeste mene u prve safove. Po takvima i kreatorima pamfleta, ja sam nekakav "ubačeni element", bezmalo špijun, možda gori od zločinaca. Subhanallah! Nezabilježen je ovo način tretiranja ljudi u džamijama. Nedopustivo, ma o kome se radilo. Ne znam...Ljudi koji me poznaju, znaju da se nikada nisam gurao u prve safove, ionako najviše volim da klanjam na sofama, sa našim čestitim dedama. Nikada nisam dolazio u džamije da bi bio viđen. Dolazio sam tu prije rata, u ratu i poslije njega. Učio od Bajre ef. Bušatlića, Envera ef. Prolaza, Hasana ef. Glamočaka, Hadžire Zorlak, rahm. Fadila ef. Topalovića... To je dio mog života i bit će makar na vlast došla Komunistička partija Kine. Nadalje, vrijeme provedeno u "Dnevnom avazu" iznimno poštujem i ponosan sam na njega. Iza njega ostaju, uz brojne tekstove, prilozi "Srebrenica" u koju je moja bivša kompanija uložila čak 100.000 KM (!), samo za hizmet ovm narodu, prilog "Ferhadija" koji smo dijelili onog divnog dana tokom otvorenja banjalučke ljepotice... Ponosan sam na to, kao što sam ponosan na svoj urednički rad u Agenciji Anadolija, na divne kolege koje sam nastojao učit svemu što sam znao, ali i vrijeme provedeno na portalu Klix.ba, gdje je, također, uvijek bilo mjesta za IZ u BiH... Ali, također, i na saradnički, dopisnički rad za "Ljiljan", "Slobodnu Dalmaciju", "Večernji list" iz Zagreba, "Nezavisne novine" iz Banje Luke, na povremenu saradnju sa AP, AFP i brojnim drugim medijima. Danas radim kao urednik na INS servisu iza kojeg stoji tek udruženje građana. Pokrenuli smo ga od skromne ušteđevine, da bismo opet hizmetili svojoj zemlji, narodu, državi, prosto svakom dobrom čovjeku i zdravoj ideji. Da, tačno je da se ozbiljnim sadržajem teško dolazi do klikova i marketinga, bez skečeva i gluposti, a posebno ako niste "nakačeni" na razne stranke. Ali, to je naš put i, evo, opstajemo. Ljudi koji nikada nisu radili za opće dobro zajednice, naravno, ne mogu to shvatiti! Na INS-u su tako tekstove objavljivali i objavljuju naši čestiti autori, veliki ljudi Avdo Huseinović, Ibrahim Kajan, reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović, dr. Zuhdija Hasanović, dr. Senad Agić, mr. Alen Zečević, Muhamed Jusić, Mevlut Cavusoglu, Tarik Lazović i drugi pošteni ljudi... Prenosili smo brojne tekstove autora iz drugih medija. Intervjuirani su brojni relevantni sagovornici, od Latinke Perović, Filipa Davida, Žarka Koraća, Azema Vlasija, Ante Nobila, do Muhameda Filipovića i Avde Sidrana, majki Srebrenice, dokumentirali ratne zločine, povratničke priče, otvarali prostor vrijednim mali ljudima. Da, prenosili tekstove i zvaničnih medija Islamske zajednice, saopćenja, reakcije i druge relevatne izvore, a i INS su citirali od zagrebačkog "Jutarnjeg lista", preko bezmalo svih medija u Sarajevu i BiH, do Tanjuga! I sve to za desetak mjeseci koliko postojimo. Moj rad je uvijek bio transparentan. Znalo se gdje i za koga radim, za to sam dobivao plaću, davao državi porez i hranio porodicu, pomagao Zajednicu, plaćao članarinu i druge obaveze. Takav je i moj novi projekt, kao i moja veoma lijepa saradnja sa časnim ljudima sa Radio Sarajeva. Iza svakog teksta stojim svojim imenom i ne krijem se iza izmišljenih... Istina, imao sam veoma korektnih ponuda posljednjih mjeseci, pa i sugestija da se stavim na raspolaganje unutar Islamske zajednice, ali sam se, na koncu, uglavnom učtivo zahvaljivao na prijedlozima. Faruk Vele je bio i dopisnik i novinar i šef dopisništva i izvršni urednik i glavni urednik i sve to više puta, u više medija, tokom 18 godina. Ja sam, uz svoju porodicu, hvala Allahu koji mi je puno toga lijepog podario, ispunjen insan i kao takav zadovoljan svojim stanjem. Nemam bolesnih ambicija i tako će ostati. Pošto nikada nisam bio čovjek kojeg je bilo ko "gurao", naučio sam da radim. Faruk Vele je naučio da živi od svog rada, pa će i to tako ostati. Zašto i kome smetam? Ne znam... Oni koji su navikli drugačije, naravno, da se boje mojeg profesionalizma, traženja reda, rada, procedura i zakonitosti i, naravno, da ću takvima sigurno ostati smetnja, pa makar i miljama bio daleko od njih. Neka ću... Trudio sam se da uvijek budem korektan prema svojim saradnicima, podrška, brat i prijatelj pa i svim poštenim ljudima iz Islamske zajednice.Čak i onima za koje sam pouzdano znao da im ne odgovaram... Da, sad će se moje kolege naljutiti i reći da sam, kao i obično, napisao predug tekst. Halalite, nisam imaju namjeru. Naglašavam, opet, nisam ovo uradio zato jer se bio čega plašim ili me žulja, već iz poštovanja prema svima vama koji me poznajete i znate za moj rad. Tužan sam kada god se zloupotrebljava naša vjera i časna Zajednica. Kako bi rekao jedan alim: "Udbe nema, Boga se ne boje!". Kuda idemo, kamo ovo vodi, šta je sljedeće?? Žao mi je što se ovakve stvari dešavaju, dok nam ljudi odlaze, a sela i gradovi za koje se borio i moj rahmetli brat, moj otac i svi vaši očevi i braća ostaju pusti... Da, zaista sam tužan. Ali, sve biva Božjom voljom. Oni koji stoje iza pamfleta o meni i mojoj porodici, svi oni koji su uključeni u ovu sramnu rabotu, imat će priliku da se testiraju na sudu. Novac koji dobijem insašallah, poklonit ću, naravno, mojoj Islamskoj zajednici u BiH. Ja znam da je u ovoj prljavoj raboti meta neko drugi, važniji od mene, a ja sam, kao, kolateralna žrtva. Samo da bude jasno, ja ću se nastaviti boriti za istinu, a sitne duše će prije ili kasnije morati izaći iz svojih jazbina na svjetlo dana.

Još jednom izražavam poštovanje svim našim imamima, vjeroučiteljima, hafizima, džematlijama, a posebno našim dedama i nanama. Svi će imat mjesto na INS-u i uvijek ste dobro došli. Šaljite svoje priloge, informacije... Ja ću uvijek biti tu za sve vas, bez ikakve naknade. Jer, na koncu, nema toga ko mene može okrenuti protiv moje Islamske zajednice, niti me iko može iz nje otjerati, to moja kuća!!! A za prve safove ćemo lahko. Da nas Allah uputi i zaštiti. Da zaustavi fitne i spletke šejtanske. Amin.

Autor: Novi.ba