Vrijeme kad se kupalo samo subotom ili nedjeljom: Bilo je dovoljno bure, bakrač tople vode

Održavanje higijene napolju, uz bakrač tople vode i lonče, a zimi u kuhinji bilo je uobičajeno za seoska, ali i gradska domaćinstva sve do 60-ih godina, a negdje i kasnije, objašnjava etnolog.

Kupatila su u Šumadiji masovno počela da se grade od 1960. godine, a čak i 70-ih mnogi su se ljeti kupali napolju, a zimi u kadi kraj šporeta. Dan za kupanje bio je subota ili nedjelja i kada se negdje išlo, posebno na vašar. Noge su prane ljeti svake večeri, ali i na javnim česmama na ulazu u Kragujevac.

Nataša Nikolić, etnolog Narodnog muzeja u Kragujevcu, bavila se u okviru istraživanja tradicionalne kulture tokom 20. vijeka, i održavanjem higijene u Kragujevcu i okolnih 17 sela, posebno kod djece. Deo saznanja pretočila je u izložbu „Fotografije djetinjstva – 16 priča“.

– Kupali su se u drvenom ili limenom koritu, ljeti napolju, na zaklonjenom mjestu, iza kuće, u voćnjaku, u kačari ili šupi, podrumu. Za pranje su koristili domaći sapun, seljački, koji se pravio od loja ili domaće čiste masti sa sodom. Kupovao se i sapun od jorgovana, kao i dječiji sapun. Pojedini su kupovali mirise i mešali ih sa lojem domaćeg sapuna. Kupljeni sapun nazivao se „čisti sapun“.

– Za pranje kose sakupljana je kišnica, a kosa je prana i u cjeđi (voda u kojoj je potopljen pepeo od izgorjelog drveta, cjeđ lijepo peni) ili „peraćim“ domaćim sapunom. Ispirali su je mješavinom vode i sirćeta – navodi etnolog saznanja sa terena.

U prvoj polovini 20. vijeka, ali i kasnije, Šumadinci su se kupali mahom subotom ili nedjeljom, te kada se negdje išlo, posebno na vašar. Tada su kosu prali jajima, zbog sjaja. Korišćeno je i čičkovo ulje za kosu. Posle Drugog svjetskog rata, učenice tadašnje Ženske gimnazije, koje su dolazile iz okolnih sela, deo puta su išle bose, da bi im obuća što duže trajala, a pri ulasku u grad prale su noge na česmi. Brisale bi ih ih krpom, a zatim obuvale čarape i cipele. Zbog toga je znao da se otegne red na česmi kod groblja u kragujevačkom naselju Bubanj.

Održavanje higijene napolju, uz bakrač tople vode i lonče, a zimi u kuhinji bilo je uobičajeno za seoska, ali i gradska domaćinstva sve do 60-ih godina, a negdje i kasnije.

I 70-ih godina neki su umjesto kupatila imali priručna rješenja sa buretom i ugrađenim tušem. Bure bi bilo postavljeno na direke i ograđeno šarenicama (tkani prekrivači), kasnije najlonom.