VAŽNO JE ZNATI: Ako vidite da neko na zglobu ima srce, evo šta to znači!

Teško je znati sa čim se neko bori i šta se događa iza zatvorenih vrata, bilo da je to nasilna veza, stres na poslu ili zdravstveni problem. 

Zbog toga djeca u SAD-u počela su crtati sićušna srcad na zglobovima.

Možda na prvu izgleda kao obično crtanje i šaranje po rukama, ali ova srca zapravo predstavljaju nešto značajnije. Tako da, ako ikad vidite dijete sa malim srcem na zglobu, evo šta to znači. 

Budući da je i sama vodila bitku s mentalnim zdravljem, Liz Patrone otvoreno je pisala na svom blogu o postporođajnoj depresiji, nakon što je rodila treće dijete.

Trebamo nastaviti pričati, čak i kad ne želimo, kad se ne vidi ili je sramotno ili neugodno… Zato što jedna u osam žena pati od postporođajne depresije ili anksioznosti nakon rođenja djeteta, piše ona na svom blogu. Pa šta predstavlja to srce?

Skoro je primijetila da njen sin Luca ispoljava znakove anksioznosti.  Nakon nekog vremena, osjećala je da je njen sin došao do prijelomne tačke. Vidjela ga je jednom kako plače nakon što je školski bus otišao. Nije više mogla sjediti prekrštenih ruku; nešto je morala uraditi.

Sljedeći dan, došla je na ideju. Uzela je hemijsku, njegov zglob, poljubila ga i nacrtala malo srce.

Znam da je ponekad teško – želim da pogledaš ovo srce svaki put kad osjetiš kao da ti je previše svega, rekla je Liz svom sinu. Želim da pogledaš, da zapamtiš da bez obzira na to šta se desi, neko te čeka da se vratiš kući. Neko te voli, rekla je ona njemu.

Kad je njen sin ušao u bus, sve što je mogao – je zuriti u srce na svom zglobu. Možda svi trebamo samo da se sjetimo, tako je jednostavno, napisala je Liz na svom Facebooku profilu. Možda to nije rješenje, ne dugoročno, ali je utjeha, a utjeha definitivno može pomoći kad znaš da te neko voli.

Ubrzo je nakon ovoga pokrenula lanac ljudi koji su počeli crtati srcad na svojim rukama i kažu da im je to pomoglo da pronađu utjehu kad se osjećaju depresivno.

U međuvremenu, Liz nastavlja pisati o Lucinim borbama sa anksioznošću.

Nisi sam/a. Čak i kad se osjećaš tako, napisala je ona.
Teško je i pomisliti koliko djece pati od anksioznosti. Ali, uz podršku porodice i drugih poput njih, postoji šansa da će se oporaviti i proći taj period.