Norveški istraživači tvrde: Ne postoji povezanost između nasilja u video igricama i filmovima i nasilja u stvarnom životu

Nova i sveobuhvatno istraživanje navodi da ne postoji povezanost između  nasilja u filmovima i igricama - i nasilja u stvarnom životu.

Rasprava o tome da li nasilje u video igricama, filmovima i TV-u dovodi do veće učestalosti nasilja u stvarnom životu je vođena desetljećima.

Jedna  nova studija -  prva dugoročna studija o problemu – tvrdi kako tokom desetljeća nije bilo značajne  povezanosti.

Dugoročna studija je provedena od strane psihologa Christopher Ferguson na Stetson Sveučilištu i prvi put je objavljena u časopisu Journal of Communication.

-Zajednica ima ograničenu količinu resursa i pažnju treba posvetiti problemu smanjenja kriminala. Utvrđivanjem pogrešnih uzroka nasilja, kao što su medijsko nasilje, postoji opasnost da društvo zanemari stvarne uzroke nasilja kao što su siromaštvo, obrazovanje i profesionalne razlike i mentalno zdravlje, kaže Ferguson.

Profesor Faltin Karlsen na Westerdals Oslu ATC podržao je izjavu. On smatra da se medijskim nasiljem odvraća pažnja od pravih problema:

-Isticanje medijskog nasilja kao uzrok stvarnog nasilja je kao gromobran za probleme koje imate, a vrlo jednostavno rješenje problema je vrlo komplicirano. To znači da će se  važne stvari previdjeti, kao što obiteljsko nasilje, nezaposlenost i siromaštvo, kaže Karlsen.

Nakon Newton tragedije u 2012. godini, u kojoj je Adam Lanza otišao u Sandy Hook Osnovnu školu u Connecticutu u SAD-u i ubio 20 djece i 6 odraslih, vodena je zustra rasprava. Istražitelj u slučaju je rekao da je Lanza bio inspiriran nasilnim video igricama.

Također, tijekom istrage o terorističkom napadu u Norveškoj na Utøya, a kasnije na suđenju Andersu Behringu Breiviku, vođena je diskusija da li je on bio inspirisan video igricama.

- Mediji naravno utiču na nas i daju  nam poticaj. Međutim, prethodna istraživanja su pokazala da ljude koji su sami iskusili mnogo nasilja,  više privlače nasilni filmovi, jer je to blisko njihovom vlastitom iskustvu, kaže Karlsen.

U novoj studiji, objavljenoj početkom novembra, istraživač Ferguson analizira slučajeve nasilja u filmu i stvarne stope ubojstava između 1920. i 2005.

On je koristio nezavisne stručnjake za procjenu učestalosti i nivo nasilja u najpopularnijim filmova te godine te je to isto uporedio sa statistikom izvršenih ubistava te iste godine. Nije dokazana vidljiva veza!

Tu, međutim, navodi da je sigurno: "Medijskog nasilja je više nego ikada, ali ne postoji jasan dokaz da to uzrokuje povećano nasilje u društvu."

Gotovo 600 ljudi u dobi 20-25 godina je prošlo nekoliko testova u kojima istraživači ispituju njihov nivo agresije u vezi sa nekoliko različitih video igara, i nasilnim i nenasilnim.

Istraživači su zaključili da gnjev i frustracija ispitanika nisu bili pod utjecajem sadržaja i tema igre, nego su više bili povezani sa time u kojoj mjeri su savladali  poteškoće u video igrici.
U jednoj Švedskoj studiji iz 2012. godine istraživači sa Geteburg Univerziteta su došli do istih rezultata, nakon što su istraživali šta se dešava dok igrate nasilne igrice. Oni su zaključili da su se istakle karakteristike igrača kao što su suradnja i koordinacija, ali ne i da su bili nasilni, piše Forskning.no.