Da se ranije saznalo za ovu PUTINOVU tajnu, on danas ne bi bio PREDSJEDNIK RUSIJE!

Njemački nedjeljnik "Zeit" objavio je tekst o misterioznih devet godina ranog djetinjstva Vladimira Putina, predsjednika Rusije, za koje neki vjeruju da ih je sadašnji šef Kremlja proveo u Gruziji, a ne u Rusiji. Ti isti vjeruju da je Putin kasnije kada je došao na čelo domaće bezbjednosne službe promijenio svoju životnu priču i poricao postojanje svoje biološke majke kako bi osigurao brži uspon na vlast i kako tokom svoje prve izborne kampanje u Rusiji ne bi bio predstavljen kao vanbračno dijete odraslo u Gruziji. 

Ovo je priča o ljudima koji su dali svoje živote ili ugrozili iste kako bi objelodanili navodno najveću tajnu ruskog predsjednika.

"Zeit" piše da, ako su te priče tačne i da su bile ranije predstavljene javnosti, Putin možda nikada ne bi postao ruski predsjednik i to bi možda promijenilo tok svjetske istorije.

Njemački nedjeljnik je naveo osam ključnih datuma u toj priči:

1. Rušenje aviona, mart 2000. Moskva

Prvi argument odnosi se na period 17 dana prije predsjedničkih izbora u Rusiji kada se 9. marta 2000. na moskovskom aerodromu "Šeremetjevo" nalaze Zija Bažajev, Čečen koji je bio na čelu ruske naftne firme "Alijans grup" i Artjom Borovik, ruski novinar koji je izvještavao sa fronta tokom sovjetsko-afganistanskog rata i kasnije pokrenuo istraživačke magazine koji su kritikovali vlast u Moskvi.

 
Putin je tada bio privremeni predsjednik nakon povlačenja Borisa Jeljcina i nekoliko mjeseci prije toga je poslao ruske trupe u Drugi čečenski rat. I Bažajev i Borovik imali su po 39 godina i planirali su avionom da odu u Tbilisi, prestonicu Gruzije, letjelicom koju je Bažajev iznajmio. U Tbilisi su krenuli na poziv Čečena Rustama Daudova koji je tražio da dođu kako bi im pokazao video snimak koji će po njemu spriječiti da Putin pobijedi na izborima, ako Borovik objavi tekst o tome.

 
Avion se srušio nakon što je dostigao visinu od 50 metara, stradali su Bažajev, Borovik, tjelohranitelji Bažajeva i članovi posade. Otac Borovika optužio je rusku tajnu službu za ubistvo. U Tbilisiju Daudov je gledao vijesti u kojima su javili o padu aviona, na stolu mu je i dalje bio video snimak koji je želio da pokaže ovoj dvojici.

2. Izgubljeni sin, januar 2000, Meteči
 
Oko dva mjeseca prije rušenja aviona, čovjek koji se predstavio da je iz gruzijske tajne službe ušao je u kancelariju kod Daudova. Rekao mu je da zna da je Daudov povezan sa čečenskim pokretom za nezavisnost i stavio mu na sto fotografiju starice za koju je kazao da je prava Putinova majka.
 
Tražio je da Daudov iz Čečenije obezbijedi pola miliona dolara u gotovini, a on će zauzvrat oteti staricu i predati je Čečenima. Prijetnjom da će mu ubiti majku, Čečeni bi mogli da ucijene Putina i natjeraju ga da prekine ratne akcije.
 
Daudov je u tom trenutku imao 39 godina i iskustvo iz Prvog čečenskog rata na kraju kojeg su ruske snage raketom ubile Džohara Dudajeva, separatističkog vođu kojeg "Zeit" predstavlja kao čečenskog predsjednika, prateći signal njegovog satelitskog telefona. Daudov je pušio cigaretu na svega nekoliko metara od mjesta atentata i od tada je bio veoma oprezan i u svakom video špijuna.
 
Nije sklopio dogovor sa Gruzinom, ali se narednih dana raspitao o onome što je obavještajac pričao. Nije mu trebalo puno da uz pomoć gruzijskih novinara pronađe mjesto gdje je živjela žena koja je tvrdila da je Putinova majka.
 
U januaru 2000. Daudov se kombijem odvezao u selo Meteči, na oko 60 kilometara od Tbilisija. Ponio je video kameru, kao i brašno, šećer i meso u konzervi, kao poklon za staricu.

Vera Putina je imala 73 godine i bila žena sitne građe koja je uvijek nosila maramu kada je izlazila iz kuće. Daudov joj se predstavio i rekao da je tu zbog priče o Putinu.
 
- Ubijeđena sam da je on moj Vova - rekla je starica dok je Daudov uključivao kameru.
 
Rekla je da je rođena 6. septembra 1926. u selu blizu gradića Očjor u podnožju Urala. Završila je školu za mehaničara poljoprivrednih mašina i na kasnijoj praksi upoznala Platona Privalova, zaljubila se u njega i ostala trudna. Tek tada je otkrila da je Privalov već oženjen, rastali su se i ona je otišla kod roditelja.
 
Dječak se rodio 7. oktobra 1950. u njenom rodnom mestu, nazvala ga je Vladimir i nikada mu nije rekla ime njegovog oca. Kada je Vova imao dvije godine, morala je da otputuje u Taškent i planirala je da sina ostavi nekoliko nedjelja kod svojih roditelja. U Taškentu je upoznala Gruzina Georgija Osepašvilija sa kojim je kasnije otišla u selo Meteči u Gruziji gdje su se vjenčali. Dovela je vanbračnog sina protiv kojeg u početku novi muž nije imao ništa protiv.
 
Poslije su krenule prepirke oko Vove, kad su supružnici u međuvremenu dobili kćerku i živjeli u siromaštvu. Sestra Osepašvilija je čak jednom uzela Vovu i predala ga strancu, majoru koji nije imao djece. Kada je majka pronašla sina, odlučila je da mora da ga odvede svojim roditeljima.
 
Ni tamo nije mogao da ostane dugo pošto su oni bili veoma bolesni.
 
- Moji roditelji su dali Vovu starateljskoj porodici. Imao je oko devet godina - rekla je Putina i dodala da je od tada uvijek oseća krivicu, ali nije imala izbora.
 
To je priča koju je Daudov zabilježio tokom prve posete, da bi se u to selo vraćao nekoliko puta. Vera mu je pričala da su staratelji Vladimir Spiridonovič Putin i Marija Ivanovna Putina bili par koji nije imao svoju djecu, a bilu su u daljem srodstvu sa njenim roditeljima.

To su ljudi koji su se potom sa Vladimirom preselili u tadašnji Lenjingrad, sadašnji Sankt Peterburg, i koje je ruski predsjednik nazivao svojim roditeljima. Vera tvrdi da su Vladimiru tamo izmijenili krštenicu i upisali 7. oktobar 1952. kao datum rođenja.
 
Daudov je u Metečiju pričao sa nekolicinom ljudi koji su se još dobro sjećali Vove. Jedan od njegovih školskih drugova sada je na čelu seoske škole. Daudove je zatražio od starice neki dokaz, na šta je ona rekla da su ljudi iz KGB-a odnijeli sve stare porodične fotografije i upozorili je da ne priča nikome o Putinu. Nekih osam godina poslije novinari britanskog "Daily telegrafa" su u obližnjem gradu pronašli dokaz da je izvjesni Vladimir Putin pohađao seosku školu u Metečiju.

3. Izborni rezultat, mart 2000, Istanbul
 
U nedjeljama prije predsjedničkih izbora u Rusiji nekoliko gruzijskih listova objavilo je priču o pravoj Putinovoj majci. Nakon smrti Bažajeva i Borovika ruski novinari više nisu dolazili kod Daudova u Tbilisi. Do izbora je bilo ostalo još sedam dana i Daudov je znao da je posljednji trenutak da plasira priču.
 
Ako turski konglomerat "Ihlas", koji posjeduje nekoliko televizijskih stanica i novina posluša Daudova i objavi priču, on se nadao da će je i ruski mediji prenijeti. Priča izlazi u listu "Turkije" i spremljen je i film za emitovanje na "Ihlasovoj glavnoj TV stanici. Ipak, čim je članak izašao, ruska amabasada kontaktira list uz pitanje odakle su dobili priču. Emitovanje na televiziji je stopirano, a u "Ihlasu" Daudovu poručuju da je to zbog gasovoda "Plavi tok".

U sobi hotela u Istanbulu Daudov u večeri 26. marta 2000. sjedi sa video snimkom Putina u džepu i na televiziji gleda rezultate ruskih izbora koji prikazuju pobjedu Putina.

4. Ubistvo, oktobar 2000, Tbilisi
 
Po povratku u Gruziju Daudova je zateklo pitanje njegove žene da li je njihovo porodica sa troje djece i dalje bezbjedna nakon objavljivanja priče u turskom listu. On ju je uvjerio da jeste i nastavio da traži način da plasira priču.
 
Ali, svijet nije slušao Daudova, a uz to su i njegovi kontakti iz Turske objavili da je on širio ratnu propagandu u korist Čečena. U oktobru mu je kolega iz čečenskog predstavništva u Tbilisiju otkrio ime iskusnog italijanskog ratnog dopisnika koji je izvještavao iz Ruande, Bosne i sa Kosova i koji je u tom trenutku radio istraživanje u Čečeniji. Ime novinara bilo je Antonio Ruso (40) i on je bio spreman da posjeti Veru Putinu u Gruziji.

 
Ruso je 15. oktobra posjetio Daudova u kancelariji i nakon razgovora o Putinovom detinjstvu i od Čečena je dobio video kasetu nakon čega je krenuo. Sljedećeg jutra na putu na nekih 35 kilometara od Tbilisija pronađeno je mrtvo Rusovo tijelo sa vezanim rukama. Utvrđeno je da je otet i potom pregažen kamionom.
 
"Zeit" prenosi tvrdnju neimenovanog italijanskog poslanika Evropskog parlamenta da je ubica Rusa tačno znao da je novinar planirao da obavijesti kolege o onome što je saznao. Rusoov kompjuter, mobilni telefon i video kasete nestali su iz hotela.
 
U istrazi su pored italijanskih vlasti učestvovala i dva gruzijska policajca od kojih je jedan izveo samoubistvo, a drugi je otrovan.

5. Školski dani, septembar 1960, Lenjingrad
 
- Znam više o porodici mog oca nego o majčinoj porodici - glasila je prva rečenica u autobiografiji Putina objavljenoj početkom 2000. godine.
 
U toj knjizi Putin je naveo da mu roditelji nikada ništa nisu rekli o sebi, posebno otac kojeg je nazivao "ćutljivim čovekom".
 
Putin je ipak do detalja opisao kako se otac hrabro borio u Drugom svjetskom ratu i kako je deda radio kao kuhar Lenjina i Staljina.
 
Opisi su ipak detaljni samo u pogledu perioda nakon 1. septembra 1960. kada je krenuo u školu u Lenjingradu, vrijeme kada je po Veri Putinoj već bio napustio Meteči. Kada je autobiografija objavljena, roditelji koje je Putin nazivao svojim bili su već umrli. Vera Gurevič, Putinova učiteljica ima izjavu u toj knjizi o tome kako je Volođina majka bila veoma hrabra kada ga je rodila u 41. godini života, što je inače bilo veoma nebično za ženu u tadašnjem Sovjetskom savezu.

Njemački nedjeljnik postavio je prije objavljivanja ovog teksta u maju ove godine pitanja o vezi sa temom Dmitriju Peskovu, Putinovom portparolu, ali je dobio samo odgovor njegovog saradnika da se sve informacije o Putinu mogu naći na sajtu Kremlja.
 
Tu je prikazan Putin kao dječak sa majkom, star između šest i osam godina, koji djeluje mlađe nego što bi bilo dijete za koje je Vera Putina tvrdila da je dato starateljima. Ako je fotografija prava, priča Putine onda nije tačna. Ipak, dječak sličnog izgleda pojavljuje se na drugoj nepotpisanoj slici na sajtu i mogao bi da bude jedan od dvoje djece koja su preminula Putinovim roditeljima pre nego što su ga dobili.
 
"Zeit" navodi da je tačno deset dana nakon što su poslali pitanja Kremlju u magazinu "Ruski pionir" izašao Putinov autorski članak u kojem je detaljno govorio o svojim roditeljima, što je prije toga rijetko činio.

6. Uzorak krvi, februar 2015, Meteči
 
Vera Putina i dalje živi u staroj kući u Metečiju, uz koju je bašta sa malim vinogradom. Otvara vrata njemačkom novinaru. Sada ima 89 godina. Na pitanja o sinu pogleda sa nevjericom, a Ljuba, jedna od njene tri kćerke izlazi iz kuće i staje ispred majke kao da je štiti.
 
Ljuba je doputovala autobusom iz Tbilisija u Meteči i donijela majci lekova, a zaklaće joj kasnije i par pilića. Verin muž Georgij Osepašvili umro je prije nekoliko godina.
 
- Ne bi trebalo da traćite vrijeme pričajući sa mojom majkom. Nije joj dozvoljeno da kaže bilo šta. Zabranjeno joj je da priča sa novinarima. Oni su preplašili sve u selu. Oni su bili iz tajne službe - kaže Verina kćerka.

Žali se koliko je njena porodica propatila zbog Putina. Njen unuk se jednom prilikom našalio kako bi želio da baci bombu na školu, nastao je skandal i nastavnik mu je rekao da je isti veliki kriminalac kao i njegov rođak Putin, koji je kao ruski predsjednik poveo rat protiv Gruzije 2008.

Ljuba navodi da su se prije nekoliko godina kasno jedne večeri pojavila dva muškarca i dvije žene u majčinoj kući. Jedan od muškaraca predstavio se kao policajac, a žena je rekla da su medicinske sestre. Izvadili su starici krv i nestali. Verina kćerka je ubijeđena da ih je poslala ruska tajna služba, iako ništa nije čula o rezultatu uzorka krvi.
 
- Niko ovdje ne sumnja da je Vladimir Putin sin moje majke - zaključuje razgovor Ljuba i odlazi sa majkom u kuću

7. Pogrešno ubistvo, septembar 2003, Baku
 
Nakon smrti Antonija Rusoa, Rustam Daudov je postao ubijeđen da je ruska tajna služba u mogućnosti da uradi šta god hoće u Gruziji. Da bi zaštitio sebe i porodicu mijenjali su dom na svakih par nedjelja tokom 2001 i 2002. Sinovi su im prijavili da su primijetili da ih nekli ljudi prate po povratku iz škole, nakon čega je Daudov zabranio djeci da izlaze sama.
 
Nekoliko nedjelja kasnije gruzijski zvaničnici došli su u čečensko predstavništvo u Tbilisiju i poručili Daudovu i ostalima da će morati da se isele za nekoliko nedjelja. Rečeno im je da Gruzini ne žele više prisustvo Čečena u svojoj prestonici.
 
Daudov i porodica ostali su neko vrijeme u Tbilisiju, odakle je on redovno letio za Baku, glavni grad Azerbejdžana, gde su čečenski separatisti i dalje imali predstavništvo. Azerbejdžanska policija je u noći 7. septembra 2003. pronašla u centru Bakua leš muškarca upucanog sa pet metaka iz neposredne blizine. Policajci su bili ubjeđeni da nije bila u pitanju pljačka.
 
Žrtva je navedena kao Čečen po imenu Rustam Daudov. Ruska televizija javila je o ovome uz sliku Daudova.

8. Jedina slika, mart 2015, zapadna Evropa
 
Prošlo je skoro 15 godina od kada se Daudov prvi put sreo sa Verom Putinom. Daudov sjedi na kožnom kauču u dnevnoj sobi, nekoliko hiljada kilometara daleko od Gruzije.
 
U noći 6. septembra, kada se ubistvo desilo, vraćao se avionom iz Bakua u Tbilisi. Kada je sletio, morao je da tješi gomilu prijatelja i rodbine koji su čuli da je ubijen čovjek njegovog imena i prezimena. Rustam Daudov iz Tbilisija bio je i dalje živ, iako je ruska televizija objavila njegovu sliku. Ubice su greškom upucale njegovog imenjaka koji je isto bio iz Čečenije.
 
Poslije ubistva Daudov je dobio priliku da napusti Gruziju, a zanimljivo je da "Zeit" navodi da su mu dokumente za njega i porodicu pomoću kojih je odletio u zapadnu Evropu, obezbijedile UN. Njemački magazin tvrdi da se Daudov nedjeljama premišljao da li da se sastane sa novinarima, žena je bila protiv, ali je on pristao, pri čemu "Zeit" u ovoj priči nije koristio pravo ime Čečena.

 
Ispred njega je i dalje video kaseta za koju Čečen i dalje vjeruje da je ključni dokaz da Putin krije porodičnu tajnu. Daudov ima i jednu fotografiju koja leži pored njega. Na njoj je trogodišnji dečak debelih obraza i sa šiškama preko čela. Čečen kaže da mu je tu sliku 2000. dao brat Georgija Osepašvilija, muža Vere Putine.
 
Tvrdi da je to jedina fotografija koju KGB nije našao prilikom pretresa kuće. Anthropološkinja Andrea Vojgt, koja pomaže njemačkom pravosuđu u identifikaciji okrivljenih na osnovu fotografija, uradila je morfološku analizu fotografije koju joj je proslijedio "Zeit".
 
Njen odgovor je bio da na osnovu navodne Putinove fotografije iz djetinjstva ne može da izvede konačni zaključak.
 
Rustam Daudov nije mogao da povjeruje da njemačka naučnica nije mogla da izvede konačni zaključak.
 
- Moj cijeli život je promijnjen zbog ove tajne. Prosto mora nešto da postoji u cijeloj ovoj priči - zaključio je Daudov.
 
Na kraju sastanka sa novinarima njemačkog lista, prije rastanka Daudov je postavio tri pitanja.
 
"Prvo, zašto je KGB više puta posjećivao Veru Putinu u Mektečiju, što su potvrdili i mještani tog sela? Drugo, ako Putin nije njen sin, zašto nije pokušao da pronađe njenog pravog sina i tako stavi tačku na ovu priču? Treće, zašto ruska tajna služba nikada nije objelodanila i objavila DNK analizu Vere Putine?"
 
Samo Vladimir Putin zna odgovore na ova pitanja

(Novi.ba/Blic.rs)