Konačno riješena dilema: Šta je to na dnu najdublje rupe na Zemlji?

Danas znamo više o nekim udaljenim galaktikama nego o onome što se nalazi ispod naših nogu. No, zahvaljujući upornosti ruskih znanstvenika, koji su odlučili otići dublje nego se čovjek ikad usudio ići, rupe u našem znanju su donekle popunjene.

I dok je "svemirska utrka" SAD-a i SSSR-a bila manje-više javna stvar, daleko od očiju javnosti i s kudikamo manje medijske pompe odvijala se malo drugačija utrka, u kojoj su sudjelovali najbolji "bušači" tih dviju nacija. 

Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih Amerikanci i Sovjeti počeli su bušiti u Zemljinu koru, stjenovitu ljusku koja obuhvaća gornjih 30 do 50 kilometara od 6.730 kilometara udaljenosti do središta našeg planeta. 

Američki Projekt Mohole, koji se provodio uz pacifičku obalu Meksika, prekinut je 1966. godine zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali je postavio važne temelje za buduće programe bušenja na moru, piše "Danas.hr".

Sovjeti su, zahvaljujući planiranju Međuresornog znanstvenog vijeća za proučavanje Zemljine unutrašnjosti i superduboko bušenje, imali veći uspjeh. Od 1970. do 1994. godine njihova je bušilica na poluotoku Kola polako stvarala najdublju rupu u svijetu. 

Zapravo, superduboka bušotina Kola sastoji se nekoliko odvojaka, koji se granaju od središnje rupe. Najdublja od njih, nazvana SG-3, ima nešto više od dvadesetak centimetara u promjeru, ali se proteže 12.261 metara u dubinu. 

To je otprilike trećina puta kroz Baltičku kontinentalnu koru. Kako bi zadovoljili znanstvene ciljeve i osigurali gotovo kontinuirani pogled na Zemljinu koru, Sovjeti su razvili i instrumente potrebne za izravna fizička mjerenja na dnu bušotine. 

Uređaji za bušenje time su omogućili veći integritet mjerenja jer bi se uzorci stijena deformirali pod njihovim nevjerojatnim unutarnjim pritisku pri vađenju na površinu. 

Projekt je dao ogromne količine geoloških podataka, od kojih nam većina govori koliko malo znamo o našem planetu. 

A stavimo li najdublju rupu na Zemlji u perspektivu, Kola ide dublje od najdublje točke oceana, koja se nalazi na gotovo 11 kilometara. 

I što smo naučili iz tih desetljeća napornog rada? Srećom, puno! Znanstvenici su otkrili mikroskopske fosile jednostaničnih organizama na 7 kilometara dubine, a na gotovo istoj dubini otkrili su i – vodu. 

Također je otkriveno da je temperatura na dnu rupe dosiže vrelih 180 °C. Prevruće za nastavak pa je bušenje i službeno prekinuto 1994. godine.