Svi misle da je izumrla, ali ona je 5. najčešći uzrok smrti

Tuberkuloza, izlječiva bolest, svake minute ubije troje ljudi, a iako većina ljudi misle da ju je naša medicina uspjela iskorijeniti, to je daleko od istine. Naime, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, tuberkuloza se i dalje nalazi u top pet najčešćih uzroka smrti kod ljudi, iza srčanih bolesti, moždanog udara, infekcija donjeg respiratornog trakta i kroničnih opstruktivnih plućnih bolesti, piše Huffington Post.

Svake godine od tuberkuloze umre oko 1,7 milijuna ljudi, a prema procjenama WHO-a, čak 10,4 milijuna ljudi oboljelo je od ove bolesti u 2016. godini. Jedan oboljeli može zaraziti 15 ljudi Iako je izlječiva, tuberkuloza je dan-danas ostala epidemija, a čak trećina oboljelih ne dobiva zdravstvenu skrb.

Cijepljenje protiv tuberkuloze ukinuto je u velikom broju razvijenih zemalja, ali ne i u Hrvatskoj jer se kod nas još često pojavljuje. Liječniku se moraju javiti svi koji kašlju dulje od tri tjedna, iskašljavaju krv, osjećaju bol u prsima dulje od tri tjedna te oni koji imaju vrućicu i noćno znojenje dulje od tri tjedna. Bacil tuberkuloze čovjek može dobiti udišući zrak kojeg zaraženi iskašlje ili preko prašine, ako su kapljice pale na tlo, osušile se i zalijepile za prašinu. Zaraza se širi i preko hrane (preko mlijeka ili maslaca od tuberkuloznih krava) te dodirom (putem kože i sluznice, najčešće kod djece koja pužu, preko igračaka ili poljupca).

Tuberkuloza je zarazna bolest od koje ljudi obolijevaju i umiru i u 21. stoljeću. Uzročnik tuberkuloze je acidorezistentna bakterija (Mycobacterium tuberculosis) koju je Robert Koch otkrio 1882.godine. Bolest koja prvenstveno zahvaća pluća može zahvatiti i neke druge organe, kao što su limfni čvorovi, plućna maramica, mozak, bubrezi, zglobovi i drugo, pa tada govorimo o izvanplućnoj tuberkulozi.

Prenosi se kapljičnim putem, pa jedan oboljeli može zaraziti od 10 do 15 osoba godišnje, od kojih 30 posto oboli od ove bolesti u sljedećih 10 godina Ni u Europi nismo od nje sigurni U visokoindustrijaliziranim zemljama, ali i u zemljama u razvoju, u porastu je tuberkuloza oboljelih s multirezistentnim uzročnikom koji je otporan na sve lijekove za liječenje tuberkuloze. Sve učestalija je i pojava multirezistentne i ekstenzivne tuberkuloze, kao dugotrajnih i teških oblika bolesti otpornih na liječenje pojedinim ili svim lijekovima.

Zbog porasta obolijevanja od dijabetesa, kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) osobito u nerazvijenim zemljama svijeta, tuberkuloza se sve češće javlja kao popratna bolest, a liječenje je otežano zbog uzajamno štetnog djelovanja.

Porast oboljelih sve se češće bilježi i u istočnoj Europi.  Simptomi Tuberkuloza uglavnom započinje podmuklo, općim simptomima bolesti koji traju dulje od tri tjedna, a to su najčešće kašalj, iskašljavanje gnoja ili krvi, otežano disanje, bol u prsištu, povišena tjelesna temperatura, prekomjerno noćno znojenje, gubitak apetita i tjelesne težine. Osjećaj umora, opća slabost i nevoljkost javljaju se istodobno u početku obolijevanja.

Bolest se uglavnom slučajno otkriva, pojavom prvih simptoma ili tijekom pregleda zbog neke druge bolesti. U starijih osoba tuberkuloza se teže otkriva, a djeca se najčešće zaraze od oboljele osobe s kojom žive. Kriza zbog rezistencije na atibiotike Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je u svom novom izvješću da u svijetu nema dovoljno antibiotika koji bi riješili problem bolesti. 

Sve je više pacijenata otpornih na antibiotike, a to su proglasili hitnim slučajem na globalnom zdravstvenom polju. Svake godine umre oko 700.000 ljudi zbog infekcija otpornih na lijekove, uključujući tuberkulozu, malariju i HIV.  Stručnjaci su još prije objavili da je otpornost na antibiotike veća opasnost za ljude nego rak, a sada su otkrili da postoji ozbiljan manjak novih lijekova koji će liječiti ljude. 

Ako antibiotici ne budu djelovali, tada će ključni medicinski zahvati, uključujući operaciju crijeva, carski rez, zamjenu zglobova i kemoterapija, postati preopasni za izvođenje.

PROČITAJTE JOŠ:

SLAVICA (42) IZ BEOGRADA OTIŠLA NA SEANSU KOD ZORICE MARJANOVIĆ: Kad je ušla unutra sledila joj se krv u žilama!

Slavica J. (42) iz Beograda tvrdi da joj je svekrva pokojne pjevačice Jelene Marjanović, Zorica Marjanović, pomogla kada joj je u životu bilo najteže i kada su čak i ljekari od nje digli ruke.

Uplakana Slavica otvorila je dušu za Kurir, priznavši da se i sada sva trese kada se sjeti pakla kroz koji je prolazila prije nešto više od dvije godine. Kako priča, čitav život joj se srušio u sekundi i mislila je da se slijed nesrećnih okolnosti nikada neće završiti.

"Radila sam za kasom u jednoj lokalnoj prodavnici, nisam u struci mogla da pronađem posao. Sve mi je teže bilo vremenom da stojim po osam, devet, nekad čak i deset sati. Bila sam iscrpljena, vrtelo mi se u glavi, često mi je bilo belo pred očima, a plafon se spajao sa podom. Kada sam se prvi put požalila šefu i zamolila za slobodan dan ne bih li otišla na analize, pogledao me je kao da ga to uopšte ne interesuje i poručio da ne moram ni da se vraćam, jer "posao ne može da čeka". Sreća pa sam imala podršku majke koja mi je rekla da odmah dam otkaz, dođem kući i posvetim se sebi i zdravlju od kojeg preče nema. Međutim, i ono mi je bivalo sve gore", objašnjava ova Beograđanka, insistirajući da zbog delikatne situacije ne otkrivamo njen identitet.
 
Sumnjala je na malokrvnost, pretpostavljala zbog simptoma da joj je nisko gvožđe, ali kada je dočekala sve rezultate, tek je uslijedio šok.

  
"Na papiru je sve bilo u redu! Doktorka u domu zdravlja mi je rekla da može da me šalje na dalje pretrage, ali da joj ovako djeluje kao da sam samo premorena. A ja sam se i psihički i fizički osjećala očajno, bez posla, sama sa djetetom od 4 godine, jer me je muž napustio čim nam se kćerkica rodila, starom majkom i bez posla... Ništa mi u životu nije išlo, kao da nigdje nisam vidjela svjetlu tačku, čak sam se i od prijatelja udaljila. U tako, iz mog ugla bezizlaznoj situaciji, okrenula sam se nadriljekarskim sajtovima. Po nekoliko sati čitala sam o iskustvima ljudi kojima medicina nije mogla da pomogne, a pojedina iskustva bila su jeziva. I tako sam jedne večeri vidjela da njih nekoliko preporučuje jednu adresu - Zoricu Marjanović. Očajna i umorna od života odlučila sam da odmah sutradan sjednem u autobus i odem u Crvenku, nisam znala gdje, ali sam pretpostavila da će me već neko od komšija uputiti", sjeća se Slavica, dodajući da je ono što je potom uslijedilo zakopala negde duboko u sebi sve dok pokojna Jelena nije ubijena. Tada je, priča ona, Zorica, kojoj se u teškom trenutku obratila, odjednom postala epicentar pažnje javnosti.
  
Ističe u nastavku svoje ispovijesti da je u posljednjih nekoliko mjeseci pročitala i čula "niz nebuloza o jezivim seansama kod Jelenine svekrve", dok je istina sasvim drugačija. Ipak, ni tada, a ni sada, nije joj svejedno kada se prisjeti onoga što joj je Zorica rekla. Naprotiv...
 
"Zakucala sam na kapiju, otvorio mi je jedan mlađi muškarac, tek poslije sam saznala da je to Zoričin sin Miloš. Nisam ni znala šta da mu kažem, ko sam ja, zašto sam na njihovim vratima. Samo sam šapnula da tražim Zoricu i nisam mogla da zaustavim suze. Djelovao mi je hladno, ali je samo klimnuo glavom i pokazao mi da uđem. Zorica je već bila na pragu. Predstavila sam joj se, rekla da sam čula za nju i zamolila za pomoć. U glavi mi se ponovo sve okretalo, kao da ću se srušiti svakog trenutka. Uvela me je u jednu sobicu koja je delovala poput oltara, ikone su bile svuda i meni, vaspitanoj u vjeri, uopšte nije bilo prijatno, nešto teško se osjećalo u vazduhu.

 
Pokazala mi je da sjednem prekoputa i rekla da joj ispričam šta osjećam. Sve što sam govorila tada djelovalo mi je nepovezano i besmisleno. Vrti mi se u glavi, malaksala sam? Zvuči kao glupost, kao nešto što muči svakog čovjeka koji živi u velikom gradu, opterećen obavezama. Ali nije bilo samo to, sve je oko mene bilo nekako crno. Zorica me je ćutke posmatrala, stala pored mene i rekla mi da zažmurim. Iskreno, nikada u životu nisam bila tako prestrašena. Ta tjeskoba koju sam osjećala čim sam kročila u prostoriju kao da je ulazila u mene, širila se, sva sam se sledila. Zorica mi je stavila ruku na čelo, ćutale smo obe. Sva sam drhtala, a onda kao da je neko pritisnuo prekidač i upalio svjetlo. U meni. Zorica mi je rekla da duboko dišem i smirim se i pomerila ruku na moj potiljak. Zabacila sam ramena unazad i molila Boga da se ova agonija u mom životu jednom zauvijek okonča. Posle minut-dva, koji su iza mojih zatvorenih očiju djelovali kao vječnost, rekla mi je da otvorim oči. Otišla je, sipala mi vodu i pružila čašu. Uputila mi je nekoliko riječi podrške, podsjetila me da imam dete zbog kojeg moram biti jaka i boriti se kroz život. Ustala sam, samo želeći da što pre krenem kući. Pitala sam je koliko sam dužna, ona je samo odmahnula rukom. Ipak, nisam mogla tek tako da se okrenem i odem. Pored ikone Presvete Bogorodice na stolu ispred ostavila sam 1.000 dinara. Dugo poslije mučilo me je pitanje da li je to bilo premalo, ali više nisam imala. Ipak, osjećala sam se bolje, mnogo bolje", prisjeća se Slavica.

Kako sama kaže, spavala je poslije seanse sigurno 12 sati, a kada se sutradan probudila, osjećala se mirnije. Glavobolja je nestala, a ona je izašla sa kćerkom u park i shvatila da još ima razloga da se bori.

"Odmah sam krenula da tražim nov posao i raspitujem se da li neko traži radnicu, pozvala sam kumu za koju mjesecima prije toga nisam imala vremena, posvetila se svom djetetu. Imala sam nju i majku, imala sam iskrene prijatelje. Svi smo bili zdravi. Kako sve to nisam ranije shvatala? Ne mogu da tvrdim da to ima veze sa odlaskom kod Zorice, ali tako sam se osjećala. Kada sam poslije godinu dana na vestima čula za tragediju u Borči, bila sam šokirana", završava potreseno ova Beograđanka.

 Podsjetimo, Zorica Marjanović, svekrva ubijene pjevačice Jelene, prošle godine je sa tužilaštvom sklopila nagodbu i priznala da se bavila nadrilekarsvom. Osuđena je uslovno na tri mjeseca zatvora.

Šta o Jeleninom ubistvu zna najmisterioznija osoba iz porodice Marjanović, nije objelodanjeno ni nakon njenog saslušanja u Višem tužilaštvu u Beogradu 16. oktobra, jer je ona zadržala pravo da, kao blizak član porodice osumnjičenog Zorana, ne daje izjave!
 
Ona je, takođe, dva puta odbila da se podvrgne poligrafskom ispitivanju u policiji. Pravdala se da će, ako ode na poligraf, izgubiti svoje magijske iscjeliteljske moći. Iz istog razloga, svekrva se nikada nije pojavljivala na grobu ubijene snaje, jer to navodno utiče na njenu auru, a da joj to ne bi uticalo na energiju, nije išla ni na Jeleninu sahranu.
(Kurir.rs)