Kako prehrana utječe na zdravlje pasa? Knjiga koja me šokirala...

Kao što vjerojatno već znate, imam tri psa - dvije su mlade kuje malog rasta, a treća je "crna neman" - Liza.

Liza ima 30 kilograma, te će za tri mjeseca napuniti 10 godina....

Liza je moj prvi i jedini veliki pas u životu, te moram reći da sam se tek s njom suočila s nekim prednostima i manama takvog psa. Iako se više ne usudim odokativno određivati pasminu, prema rekonstrukciji događaja oko mog pronalaska malog crnog šteneta na tramvajskoj stanici u Draškovićevoj ulici 2006., majka joj je zlatna retrieverica, a otac poprilično sigurno crni labrador.

Unatrag nekoliko mjeseci sam primijetila da stražnju lijevu nogu nekako pomalo vuče - šepucka, pogotovo kada je umorna i ponešto teže ustaje kada se "zaleži". Znajući da to tako otprilike ide sa svim psima, a pogotovo onima većeg rasta, ipak sam poželjela provjeriti radi li se o osteoartritisu koji bi bio tipičan i očekivan kod takvog psa te dobi - naravno, kako sam okorjela pesimistkinja, "zabrijala sam" da bi mogla imati neki rijetki rak kostiju ili štotigajaznamkakvuodurnuboleštinuzakojunitkonikadaniječuo. Naravno, nema. 

"Je, kaj bi vi htjeli?" rekao je rentgenolog "Ni ja više ne trčim za loptom i suknjama kak sam prije!". Mig, mig. Jedini muškarci s kojima nemam problem flertati su veterinari, a pogotovo kad ih trebam. A uvijek ih trebam. Malo fali da krenem plaćati u naturi, ima ih par stvarno zgodnih, pametnih i dobrih, ali ne smijem više o tome jer moju stranicu čita i Jeger. 

Uglavnom, još je Liza dobro i prošla jer labradori i retriveri znaju oboljeti od osteoartritisa (u daljnjem tekstu OA) i displazije kukova i/ili laktova i posve mladi. U stvari, čak i poznajem jednog godinu dana starog retrievera koji gotovo nema čašicu kuka - kućno leglo bez papira. 

"Pa naravno", pomisliti ćete - "Da je kupio od odgovornih uzgajivača, roditelji bi bili pregledani pa on ne bi mogao naslijediti displaziju...."

Tako sam i ja mislila.

Ali....

Naime, u zadnje vrijeme sam se sve nešto bacila na proučavanje prehrane pasa - neću vas sada zamarati onime što sam sve otkrila, ali vjerujte mi - pisati ću još o tome. 

Recimo samo da već oko 3 godine svojim psima dajem BARF (Biologically Apropriate Raw Food, odnosno biološki odgovarajuću sirovu hranu). BARF je u stvari sirovo meso koje sadrži i organe i kosti i dio želuca krave s popratnim sadržajem (neočišćene tripice), a možete ga kupiti u Pet Centru i nekim drugim manjim trgovinama. Ja kupujem onaj od tvrtke Animacanis, jer volim podržavati domaće proizvode.

Vidim da mojim kujama to najbolje paše, ne debljaju se kao od dehidrata (a kupovala sam uvijek superpremiumallnaturalgrinfreebiojadannebiokakojeskupbio), ne prduckaju - pošto ima nešto malo češnjaka u njemu vidim da se na njih ne hvataju krpelji (unatoč obaveznoj zaštiti koju provodim, prije su se znali "nakačiti"), ne smrdi im iz usta, ne stvara im se kamenac - uglavnom, smatram da je ta hrana najbolje što im mogu pružiti.

Sad ćete se možda zapitati kako smo došli s OA na BARF?

E, pa nedavno mi je, preko jedne frendice iz Beča, šaka dopala jedna njemačka knjiga koja se zove "Tisućgodišnja zabluda veterinarske medicine" - "Ovo je nešto za tebe!" rekla je moja prijateljica, novopečena vlasnica psa kojeg je skupila na Rodosu prilikom prošlogodišnjeg ljetovanja. 

I tako, već nekoliko dana sjedim ja i čitam tu knjigu - pomalo iz radoznalosti, pomalo za čistu vježbu - moj njemački je dobar, ali uvijek ga se može još malo popraviti.

I što da vam kažem - knjiga me ŠOKIRALA! 

Ako je točno ono što autor tvrdi, a sami procijenite uvjerljivost argumenata u mom prikazu knjige, možda sam mogla i spriječiti OA svog psa i hidroterapije i masaže na koje je svaki tjedan vodim, samo da sam je hranila sirovom hranom!

No da prijeđem na stvar, a vi sami procijenite kakva je veza između displazije, korupcije i politike:

Elem, svi znamo da su bolesti mišićno-koštanog sustava pasa već desetljećima veliki problem - statistike koje su sakupile različite organizacije koje se bave psima, naukom i psima u nauci kažu da je tim problemima zahvaćeno oko 70-75% kompletne pasje populacije. Smatralo se da je uzrok displazije multifaktorsko naslijeđe, što je samo komplicirani izraz za kombinaciju između genetskog naslijeđa i faktora poput prehrane i načina života.

Kinološke udruge i savezi poput FCI, AKC, BKC i sličnih razvili su cijeli sustav metoda (na primjer, slikanje kukova parnjaka kako bi se dobila uzgojna dozvola) koje bi trebale služiti za rano otkrivanje i borbu protiv DK (displazije kuka, koja je češća nego displazija laktova), međutim unatoč tome što neke države i organizacije ne dopuštaju uzgoj psima koji ne pokažu savršene razultate po tom pitanju, statistike su i dalje katastrofalne!

Displazija kuka je tako stalno prisutna u 60-65% vlasničkih pasa različitih pasmina u zemljama zapadnog svijeta, često u kombinaciji s nekim drugim bolestima kostiju.

Veterinari tradicionalno savjetuju "izbalansiranu prehranu"; no nikada ne preciziraju što bi to točno trebalo biti, već izgleda da to u potpunosti prepuštaju prehrambenoj industriji, čiji je drugi po veličini ogranak u stvari industrija pseće (i mačje) hrane.  

Trenutno oko 85% vlasnika pasa u tom već spomenutom zapadnom svijetu (u koji izgleda da spadamo i mi, gle čuda), svoje ljubimce hrane s gotovom hranom - bila ona "dehidrat" ili "konzerve". Rijetko tko više kuha za ljubimca (osim ako se pojave zdravstveni problemi) a još rjeđe - hrani sirovom hranom.

Uostalom, čini se da je industrija pseće hrane našla odgovor za sve dobi, uzraste, stanja, ukuse, a najnovija fora je prehrana po - pasminama! Naravno, postoji i hrana koja se daje za pse s određenim dijagnozama - no svejedno ne opada broj pasa koji obolijevaju od DK-a.

Marc Torel, novinar s medicinskim obrazovanjem i veterinar Klaus Dieter Kammerer su kroz međusobnu suradnju došli na ideju da u stvari mora postojati neki drugi (ili treći) razlog za toliku količinu oboljelih pasa. I našli su ga - nekvalitetna prehrana.

Dakle, 1996. su objavili članak u kojem iznose cijelu povijest razvoja DK u kojem u stvari tvrde da nasljedna priroda ove bolesti nikada nije dokazana i da se ne može argumentirati objektivnim dokazima, a da su uzgojni programi unutar trideset godina to i pokazali, jer da se radilo o nasljednoj bolesti - do sada bi već nestala. Odnosno, nestala bi barem kod pasa "s papirima". Ali nije.

Njihovo je dakle stanovište da DK ima hormonski uzrok koji ima veze sa neishranjenošću. 

Čekajte, nemojte prestati čitati zato što hranite super premium hranom - hranila sam i ja....ali....

Naime, njihova je teorija da neishranjenost uzrokuje hiperprodukciju određenih hormona rasta, hormona štitnjače i inzulinskog faktora rasta kod psa - o čemu u stvari govori ova knjiga. 

Zašto nas se to tiče? Zato jer su je pokušali zabraniti a autore ušutkati. Tko? Velika lova u industriji pasje hrane! Zašto? Procijenite sami:

Ovo su samo neka od Kammererovih otkrića:

1. Kao i u svim ostalim zapadnim zemljama, oko 80-85% (od 5,5 milijuna) pasa u Njemačkoj pati od manje više kronične debljine, oštećenja jetre, metaboličkih poremećaja, gastrointestinalnih poremećaja, problema s gušteračom, kardiovaskularnih bolesti, narušenog imunog sistema, alergija, infekcija i rakova, kao i gomile poremećaja koštano mišićnog sustava poput displazija u svim zglobovima, a pogotovo kukovima. Prosječna očekivana životna dob je u opadanju a rak je najveći uzročnik prijevremenih smrti.

2. Isto tako, ishrana oko 80-85% pasa je djelomično ili potpuno industrijska, odnosno gotova - po Kammererovom mišljenju postoji snažna uzročno-posljedična veza porasta popularnosti industrijski prerađene (a prije svega "suhe hrane/dehidrata") u zadnjih trideset godina s onom iz točke 1. Drugim riječima, on pogotovo dovodi u vezu DK i prehranu gotovom industrijskom hranom.

3. Naime, on tvrdi da ona hrana koju se inače daje odojcima i telićima kako bi se što prije utovili za klanje, nije ništa drugo nego ta ista hrana - ali prepakirana, dizajnirana i oplemenjena okusima koji odgovaraju ukusu pasa! 

S jednom malom razlikom - toj se hrani još dodaje soja koja glumi meso, ali pošto je ta soja GMO (genetski modificirana, za razliku od one skupe bio soje u mom omiljenom dućanu Bio&Bio koji Jeger i ja zovemo "Jadan ne bio" iz razloga cijena), u psima se nakupljaju lipidi koji mogu voditi k negativnim utjecajima na kostur - kao i "masnim kvrgama" pod kožom.

4. Termička obrada i najfinijeg mesa pod pritiskom i na temperaturi od 250C, te kasnije dehidriranje istog, ne uništava samo ugljikohidrate, već i proteine i masti, a da ne govorimo da poništava i prirodne vitamine.

Da psi biraju.....pozor - ipak nikada ne hranite pečenim kostima!

Naravno da ni sekundarni nutrijenti ne ostaju čitavi, kao ni čitav niz ostalih tvari odgovornih za dugotrajno zdravlje životinje. Stoga se kasnije mora dodavati standardizirana mješavina minerala i vitamina - a ponekad i u prevelikim količinama, što onda može dovesti do pretjerane stimulacije seksualnih hormona i pretjeranog rasta kostiju. Također može dovesti do naslaga masti u krvnim žilama, te samim time do visokog tlaka, srčanih i cirkulacijskih tegoba. 

Specifično, ovaj sistem prehrane često rezultira osteokondrozom - skraćenim, krivim nogama, hormonalnom disfunkcijom kao i predoziranjem vitaminima A i D3 koja vodi do određenih skeletalnih promjena u koje spada i DK. Već i samo predoziranje vitaminom D3, bilo kroz hranu ili vitaminsko-mineralne preparate može rezultirati oboljenjem od Legg-Calve-Perthes sindroma koji uzrokuje promjene u glavi femura (onog dijela bedrene kosti koji ulazi u čašicu u kuku) koji poprima gljivasti oblik s malim koštanim izraslinama. Posljedica toga je displazija kuka. Većina takve industrijske gotove hrane također u sebi ima pojačivače okusa i arome zbog kojih psi jedu i više nego što im je potrebno, što onda naravno vodi pretjeranoj tjelesnoj težini i - na duže staze - kroničnim bolestima različitih organa, a pogotovo srca. 

Dakle, autorova je teza da, pošto se telad i prašćiće tovljene ovakvom hranom kolje u mladoj dobi, nitko nije bio u prilici utvrditi utjecaj te prehrane na njihov skeletalni razvoj - s druge strane, psi moraju s posljedicama te prehrane "kuburiti" do kraja života!

5. Genetsko naslijeđe DK i drugih koštanih oboljenja nikada nije dokazano. Prvi veterinari koji su se time pozabavili iznašli su nekoliko objašnjenja, od kojih je multifaktorsko naslijeđe izgledalo najlogičnije, pošto se njime mogao objasniti cijeli niz fenomena. Kasnije se ta teza preuzimala bez preispitivanja a kamoli ozbiljnih istraživanja (koja bi nužno morala ne samo biti dugogodišnja, nego i iznimno skupa). Naravno, bilo je i onih koji su provodili istraživanja financirana od strane svojih sponzora - a to su obično bile iste te tvrtke koje proizvode gotovu industrijsku hranu za pse. I tako je multifaktorsko naslijeđe postalo alfa i omega displazije kuka....

6. Kammererov popis mogućih uzročnih faktora i poremećaja koji su uzrokovani lošom prehranom a vode k displaziji:

a. Rahitis (omekšavanje kostiju uzrokovano pomanjkanjem kalcija i vitamina D3)
b. Skorbut - uzrokovan pomanjkanjem vitamina C
c. Predoziranje vitaminima A i D3
d. Legg-Calve-Perthes (nekroza glave femura)
e. Luksacija patele
f.  Hormonalne disfunkcije štitnjače
g. Osteohondroza - degenerativna bolest hrskavice koja uzrokuje skraćivanje i savijanje nogu
h. Fibroidna osteodistrofija (distrofija kostiju)
i. Debljina koja opterećuje cijeli kostur, a posebno zglobove psa

Kada metabolizam ne može normalno funkcionirati, dolazi do hormonskih poremećaja koji vode displazijama koje mogu varirati između vrlo blage i klinički nedijagnosticirane do ozbiljnih bolnih deformacija. Pošto se najviše pokreta odvija u zglobu kuka, ovo je prvo mjesto gdje se očituju deformacije, no mogu se javiti i u svim ostalim zglobovima, no za njih se manje zna zato što su uzgojne kontrole ograničene samo na kukove. Najčešće među ostalim displazijama su displazija lakta, ramena i koljena.

7. Displazija kuka se jedino može objasniti multifaktorski - drugim riječima, mora se razmišljati o više faktora, ali tako da se isključi nasljedni faktor. Odnosno, po Kammereru, DK je komplikacija nastala uslijed metaboličkog oboljenja štenadi i mladih pasa, te simptom generalne hormonalne bolesti kostura, a ne nasljedni izolirani defekt zgloba u kuku.

Displazijom su najčešće pogođeni psi velikih pasmina....

Zvuči li vam logično?

Ok, ali kakve veze ima sada neuhranjenost kad se gore govori o debljini kao poremećaju?

Da pojasnim, laički - psi jedu više nego što bi trebali, debljaju se i opterećuju zglobove, no istovremeno ne dobijaju nutrijente u onoj količini u kojoj bi morali, već ih dobijaju ili previše ili premalo, što za sobom dakle vodi niz metaboličkih i inih problema.

A sada se sigurno pitate zašto su ovu knjigu pokušali zabraniti i tko je za to zaslužan?

Na primjer - multinacionalne kompanije; u Njemačkoj one drže 80% tržišta što znači da ostvaruju milijune i milijune profita - pogledajmo dakle koje su to kompanije koje jako dobro posluju i kod nas:

Nestle (Friskies, Purina)
Colgate-Palmolive (Hill's)
Procter&Gamble (Eukanuba, Iams)
Mars/Waltham(Pedigree, Cesar, Advance, Chappy, Frolic, Royal Canine 

Ove kompanije imaju milijunske sume koje koriste za reklamiranje svojih proizvoda - budget za pseću hranu im je (bio, u doba kada je Kammerer pisao knjigu) oko 10 milijuna DM godišnje. Samo u Njemačkoj su Mars, Waltham i Effern investirali 500 milijuna DM godišnje na reklamiranje u javnim ali i drugim domenama. Od postera, novinskih reklama, TV spotova i plaćenih PR kompanija koje zatim publiciraju svoje tekstove u novinama i časopisima - pasji časopisi koje ja primam, na primjer, potpuno su pod kontrolom industrije pasje hrane i dopušteno im je objavljivati samo članke koji su u interesu sponzora. 

Naravno da velik dio kolača - tvrdi Kammerer, ide veterinarima koji promoviraju njihove proizvode, a ne treba zanemariti i mito i korupciju sudstva pa i šire. Zvuči paranoidno? Industrije hrane, lijekova i oružja su tri vodeće svjetske gospodarske grane, a industrija hrane za ljubimce je druga po veličini grana industrije hrane. 

Na primjer - da se uzme u obzir što je doista zdravo za nas, ljude - zacijelo na TV ne bismo gledali reklame za štetne proizvode poput kojekakvih čokolada, bonbona, kolača, gaziranih pića, piva, masnih grickalica i slično, a zatim cijelog niza lijekova koji otklanjaju masnoću iz krvi, čiste jetru, smanjuju bolove u glavi i zglobovima, uklanjaju gastritis...

Hoću reći, možete ovaj tekst čitati i tako da umjesto pseća hrana čitate samo hrana, a umjesto pas - čovjek. Svi znamo što se može postići pravilnim klopanjem i vježbanjem, ali ipak za time posižemo tek kada se pojavi neki zdravstveni problem ili nas zasmeta kilaža iz čisto estetskih razloga, zar ne? No liječnici, kao i veterinari, rijetko uzimaju u obzir ishranu pacijenta i uglavnom tretiraju simptome a ne uzrok bolesti. Uostalom, sve kada liječnik i kaže: "Prestanite pušiti jer su vam zakrečene krvne žile a i baka vam je umrla od emfizema!" (primjer za multifaktorsku genezu bolsti) većina ljudi ode doma i ne učini baš ništa. Dok ne dobije, recimo, blagi infarkt. Ako ima sreće. Pa onda možda počne pješačiti i prestane pušiti glođući svinjsku potkoljenicu te pripijati Badel konjak.

Karikiram, ali ne previše. 

Moj je otac umro od srčane mane koju bi otkrio da je bar jednom otišao liječniku opće prakse u zadnjih trideset godina. Naime, lako se dijagnosticira i "popravlja" operativnim zahvatom koji spada među redovne procedure.

"Ali od nečega se mora umrijeti", rekao bi mi, nakon što sam ga molila da mi kaže ima li visok ili nizak tlak kako bih svom liječniku mogla podastrijeti punu obiteljsku anamnezu.

"Ok", rekla sam, "Kaj da ja sad prestanem piti lijekove za tlak pa da me musne s 40?" (bilo je to prije nešto godina) "Ma ne, pa nisam tako mislio" rekao je moj stari.

I nije otišao liječniku. Godinu dana kasnije pao je mrtav.

Možda svatko ima pravo izbora kako će otići - no psi i djeca ovise o nama i mi radimo izbor u njihovo ime. Stoga je red da im pružimo možda čak i bolje nego što bismo sebi, zar ne? No evo, osjećam da ste nestrpljivi pa idemo dalje:

10. Veterinari su u stvari sukrivci, kaže Kammerer, pošto žive od cijele te priče - naime, nutricionisti u institucijama za životinjsku prehranu uglavnom putuju širom svijeta šireći evangelizam super premium suhe hrane na račun istih tih kompanija koje ju proizvode. Plaćeni su da je preporučuju korisnicima, kaže Kammerer,  hvaleći prednosti i šuteći o nedostacima.  Mnogi su u stvari "ispranoga mozga", te ne znaju za bolje i to je tužno stanje stvari u mnogim državama.

11. Sve gore navedene kompanije su zaslužne, prema Kammereru, za uvjerenje da su koštana oboljenja u pasa nasljedna da bi pokrili greške koje čine proizvodeći gotovu industrijsku hranu za pse i tako već preko trideset godina! Gotovo svi najutjecajniji veterinari i institucije u Americi, Britaniji i Njemačkoj koji su bili involvirani u proučavanje DK su u nekom trenutku svoje egzistencije primili poticaj neke ili svih gore navedenih kompanija. Zbog njihovih grešaka sada postoje cijele linije proizvoda koje služe da bi se ublažile određene sistemske bolesti, a njih prodaju direktno veterinari. 

Drugim riječima, jedna hrana uzrokuje bolest koja se zatim "liječi" drugom hranom, a sav prihod ide u džep istoj kompaniji? 

Da.

I na kraju, evo zašto mislim da je Kammerer u pravu i zašto se kajem za svako zrnce dehidrata i svaku konzervu koju sam dala Lizi;

Osim podizanja privatnih tužbi protiv autora, Njemački veterinarski savez, kinološki savez i Waltham/Effem (podružnica tvrtke Mars i najjači koncern na tom području koji proizvodi pseću hranu) ne samo da su bojkotirali ovu knjigu i pokušali je zabraniti sudskim putem, nego su čak pokušali potisnuti bilo kakve kritike ili prikaze ove knjige u bilo kojem mediju. Na kraju ju je zabranilo Društvo izdavača i knjižara Njemačke i od veljače 2000. ovaj je naslov izbrisan s liste dostupnih knjiga. 

Međutim, ponovno je tiskan i sada se, kao, može kupiti preko Amazona. 

No ako pokušate kliknuti na link uvidjeti ćete da sa strane piše "Naslov trenutno nedostupan".

Ako mene pitate, netko nije prezao od toga da otkupi sve primjerke i spali ih :)

Dobro da Kammerer nije rođen u vrijeme kada su još spaljivali vještice, možda bi završio kao Giordano Bruno.

Bilo kako bilo, vi ste sada slobodni stvoriti vlastito mišljenje o ovoj problematici - ja samo mogu reći da je Liza prvi pas kojeg sam ikada hranila suhom hranom -  svi moji drugi psi koji su doživjeli što duboku, što pristojnu starost - Chili (Jack Russell terijerica koja je poživjela preko 18 godina), Charlie (pudl koji je doživio 15 a bio je ziher s neke farme pasa, kupljen preko oglasa iz Mađarske) i Kiki (doživjela samo 12, mješanka koju sam našla ozlijeđene kičme - što joj je u starosti i presudilo) klopali su uglavnom domaću kuhanu hranu i koliko god sam im to često mogla priuštiti - sirovo meso. Dapače, najstarija među njima, Chili - s gnušanjem je odbijala dehidrat i nikada nije pojela niti jednu kuglicu.

Nakon mnogih istraživanja i tekstova, ova je knjiga kap koja je prelila čašu, pardon - pseću zdjelicu: ja sam s gotovom industrijskom hranom - gotova! Schluss, aus.

Uostalom, ako bolje razmislim - niti sama ne jedem junk food, pa ne vidim razlog da ga dajem svojim najboljim prijateljima.

(rujanajeger.com)