Nedim Botić prešao je put od smrtne postelje do hafiza Kur'ana
NPO: Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo ?
Nedim: Odrastao sam u Bosanskoj Dubici, malom gradiću na sjeveru BiH, na samoj granici sa Hrvatskom. Majka je rodom iz Dubice, a otac iz Teslića. Nastankom ratnih dejstava, familija se rascijepila, a majka i ja ostadosmo u Dubici cijeli rat. Ogromna većina Bošnjaka je napustila grad, jer je Dubica odmah na početku potpala pod vlast RS-a. Sve su džamije porušene, i izbrisani tragovi postojanja Bošnjaka. Tu sam, u takvim okolnostima, završio osnovnu i srednju školu, i proveo cijelo djetinjstvo.
Djetinjstvo je zasigurno dio čovjekovog života, onaj koji ostavlja najveći trag na naš odgoj i kasniji život. U djetinjstvu se postavljaju temelji navika, pogleda na svijet, samovrednovanja. Nažalost, ratna dejstva su ne samo meni, već i mnogoj djeci ‘ukrala’ djetinjstvo. Bili smo djeca, ali sa ‘odraslim’ brigama. Kad vratim unazad film života, čudim se kako smo uspjeli da i u takvim okolnostima sanjamo velike snove, maštamo, čitamo, lutamo prostranstvima i glumimo da smo superheroji i spašavamo svijet. To je ljepota dječije duše, koja u svemu vidi nešto lijepo.
NPO: Imao si jako turbolentan period školovanja. Kao klinac zahvatio te period ratovanja a kasnije su to često bile turbolencije zdrastvene a nekada i finansijske prirode. Kako si prošao sve to i koji je tvoj savjet kojeg se drugi uokvirno trebaju držati ?
Nedim: Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“, kasnije zvanu „Sveti Sava“ sam pohađao u ratnim okolnostima. Bio sam uspješan i dobar đak. Nakon toga upisujem Opću gimnaziju u Mješovitoj srednjoj školi “Nikola Tesla”, ali, zbog zdravstvenih problema, nisam uspio ostvariti uspjeh iz osnovne. Počeo sam da kopnim i slabim, I to se prenijelo u srednju školu. Dosta sam izostajao, pa se vraćao na nastavu i dostizao vršnjake. Nisam u tome naravno uvijek uspijevao, što me je obeshrabrivalo. Došlo je dotle da mi je jedna nastavnica čak rekla da ne trebam uopšte upisivati fakultet, jer nisam kapacitet da ga završim. Danas sam zahvalan razredniku Mili Bokanu i nastavnom vijeću škole koji su zaslužni što sam ikako završio srednju školu jer su imali dosta razumijevanja prema meni.
Na te zdravstvene i školske izazove, dodajmo porodične probleme, traume i teško siromaštvo. Živjeli smo u jednoj maloj kućici, ljetnoj kuhinji, bez struje, i osnovnih uvjeta za život. Imali smo malu ćevabdžinicu u kojoj je majka radila, i to su bili svi naši prihodi. U takvim okolnostima sam proveo skoro cijeli život.
NPO: Prije od prilike desetak godina bio si iskušan jakom bolešću i kako se navodi u onoj izreci da zdrav čovek ima bezbroj želja a bolestan samo jednu i zna se koja je. Ono što mene a i naše čitaoce interesuje jeste to kakve si planove imao kad se sve to završi?
Nedim: Najteži problem sa bolešću je bio taj što nismo uspijevali da odredimo o čemu se radi. Trebalo je proći deset godina od izbijanja simptoma da se 2008. utvrdi da sam imao ulcerozni kolitis/Chron. Bolest koja nikad nije prepoznata, samim tim ni ispravno liječena. Kad znaš neprijatelja, znaš i kako se boriti. Ako ga ne znaš, lutaš od jedne dijagnoze do druge, pa se vraćaš na početak, a netačne terapije ostavljaju traga.
Radilo se o upalnoj bolesti debelog crijeva. Najveći problem je bilo to što moj organizam, debelo crijevo, nije primalo skoro ništa od hranjivih materija koje sam unosio. Tu su bile i krvave stolice, temperature, groznice, neizdrživi bolovi u stomaki, i tako mjesecima. U najtežem periodu bolesti, 2007. sam dobio komplikacije, pucanje debelog crijeva u meni, na pet mjesta. Usto dodajte oko 14 različitih dijagnoza, jer je bolest ostavila traga na psihu, jetru, želudac, srce, nivoe šećera u krvi, teški slučaj anemije, atrofiju mišićnog tkiva. Nivo željeza u krvi mi je bio doslovno 1. Nisam imao snage ni da se krećem, čak ni da ustanem iz kreveta. Prognoze ljekara su bile da nema šanse da se živ izvučem. Operisan sam 3. januara 2008. na KCUS-u u Sarajevu, odstranjen mi je oboljeli dio crijeva i uspostavljen režim oporavka. Nakon dva mjeseca izlazim iz bolnice, oporavljen sa 48 kilograma težine. U jeku bolesti sam imao ispod 40 kilograma. Organizam je nakon operacije dobro reagovao, elhamdulillah, i počeo je da se oporavlja. Na prvoj kontroli nakon operacije u maju 2008. sam imao 75 kilograma. Bolest je hvala Allahu već godinama u potpunom mirovanju, kao da je nikada nije ni bilo.
Imao sam jaku želju da pobijedim bolest, da se borim i ne predajem, pa i kada su svi digli ruke. Najviše mi je na tom polju pomogla vjera u dragog Boga, u Njegovu milost i da me On neće napustiti. Čovjek prolazi kroz zaista teška fizička i emocionalna stanja, u kojima svašta pomišlja, gubi nadu, paniči, i zaista ne znam kako bih to prošao bez te veze s Kur’anom, namazom i zikrom. Vidio sam da je čovjekova snaga u vjeri.
NPO: Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo ?
Nedim: Odrastao sam u Bosanskoj Dubici, malom gradiću na sjeveru BiH, na samoj granici sa Hrvatskom. Majka je rodom iz Dubice, a otac iz Teslića. Nastankom ratnih dejstava, familija se rascijepila, a majka i ja ostadosmo u Dubici cijeli rat. Ogromna većina Bošnjaka je napustila grad, jer je Dubica odmah na početku potpala pod vlast RS-a. Sve su džamije porušene, i izbrisani tragovi postojanja Bošnjaka. Tu sam, u takvim okolnostima, završio osnovnu i srednju školu, i proveo cijelo djetinjstvo.
Djetinjstvo je zasigurno dio čovjekovog života, onaj koji ostavlja najveći trag na naš odgoj i kasniji život. U djetinjstvu se postavljaju temelji navika, pogleda na svijet, samovrednovanja. Nažalost, ratna dejstva su ne samo meni, već i mnogoj djeci ‘ukrala’ djetinjstvo. Bili smo djeca, ali sa ‘odraslim’ brigama. Kad vratim unazad film života, čudim se kako smo uspjeli da i u takvim okolnostima sanjamo velike snove, maštamo, čitamo, lutamo prostranstvima i glumimo da smo superheroji i spašavamo svijet. To je ljepota dječije duše, koja u svemu vidi nešto lijepo.
NPO: Imao si jako turbolentan period školovanja. Kao klinac zahvatio te period ratovanja a kasnije su to često bile turbolencije zdrastvene a nekada i finansijske prirode. Kako si prošao sve to i koji je tvoj savjet kojeg se drugi uokvirno trebaju držati ?
Nedim: Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“, kasnije zvanu „Sveti Sava“ sam pohađao u ratnim okolnostima. Bio sam uspješan i dobar đak. Nakon toga upisujem Opću gimnaziju u Mješovitoj srednjoj školi “Nikola Tesla”, ali, zbog zdravstvenih problema, nisam uspio ostvariti uspjeh iz osnovne. Počeo sam da kopnim i slabim, I to se prenijelo u srednju školu. Dosta sam izostajao, pa se vraćao na nastavu i dostizao vršnjake. Nisam u tome naravno uvijek uspijevao, što me je obeshrabrivalo. Došlo je dotle da mi je jedna nastavnica čak rekla da ne trebam uopšte upisivati fakultet, jer nisam kapacitet da ga završim. Danas sam zahvalan razredniku Mili Bokanu i nastavnom vijeću škole koji su zaslužni što sam ikako završio srednju školu jer su imali dosta razumijevanja prema meni.
Na te zdravstvene i školske izazove, dodajmo porodične probleme, traume i teško siromaštvo. Živjeli smo u jednoj maloj kućici, ljetnoj kuhinji, bez struje, i osnovnih uvjeta za život. Imali smo malu ćevabdžinicu u kojoj je majka radila, i to su bili svi naši prihodi. U takvim okolnostima sam proveo skoro cijeli život.
NPO: Prije od prilike desetak godina bio si iskušan jakom bolešću i kako se navodi u onoj izreci da zdrav čovek ima bezbroj želja a bolestan samo jednu i zna se koja je. Ono što mene a i naše čitaoce interesuje jeste to kakve si planove imao kad se sve to završi?
Nedim: Najteži problem sa bolešću je bio taj što nismo uspijevali da odredimo o čemu se radi. Trebalo je proći deset godina od izbijanja simptoma da se 2008. utvrdi da sam imao ulcerozni kolitis/Chron. Bolest koja nikad nije prepoznata, samim tim ni ispravno liječena. Kad znaš neprijatelja, znaš i kako se boriti. Ako ga ne znaš, lutaš od jedne dijagnoze do druge, pa se vraćaš na početak, a netačne terapije ostavljaju traga.
Radilo se o upalnoj bolesti debelog crijeva. Najveći problem je bilo to što moj organizam, debelo crijevo, nije primalo skoro ništa od hranjivih materija koje sam unosio. Tu su bile i krvave stolice, temperature, groznice, neizdrživi bolovi u stomaki, i tako mjesecima. U najtežem periodu bolesti, 2007. sam dobio komplikacije, pucanje debelog crijeva u meni, na pet mjesta. Usto dodajte oko 14 različitih dijagnoza, jer je bolest ostavila traga na psihu, jetru, želudac, srce, nivoe šećera u krvi, teški slučaj anemije, atrofiju mišićnog tkiva. Nivo željeza u krvi mi je bio doslovno 1. Nisam imao snage ni da se krećem, čak ni da ustanem iz kreveta. Prognoze ljekara su bile da nema šanse da se živ izvučem. Operisan sam 3. januara 2008. na KCUS-u u Sarajevu, odstranjen mi je oboljeli dio crijeva i uspostavljen režim oporavka. Nakon dva mjeseca izlazim iz bolnice, oporavljen sa 48 kilograma težine. U jeku bolesti sam imao ispod 40 kilograma. Organizam je nakon operacije dobro reagovao, elhamdulillah, i počeo je da se oporavlja. Na prvoj kontroli nakon operacije u maju 2008. sam imao 75 kilograma. Bolest je hvala Allahu već godinama u potpunom mirovanju, kao da je nikada nije ni bilo.
Imao sam jaku želju da pobijedim bolest, da se borim i ne predajem, pa i kada su svi digli ruke. Najviše mi je na tom polju pomogla vjera u dragog Boga, u Njegovu milost i da me On neće napustiti. Čovjek prolazi kroz zaista teška fizička i emocionalna stanja, u kojima svašta pomišlja, gubi nadu, paniči, i zaista ne znam kako bih to prošao bez te veze s Kur’anom, namazom i zikrom. Vidio sam da je čovjekova snaga u vjeri.
NPO: Prošle godine si zvanično postao i hafiz Kur’ana što se zadnjih sto godina nije djesilo u mjestu iz kojeg dolaziš Bosanske Dubice je li to bio jedan od planova iz postelje? Ako nije otkad se rodila želja i ljubav za hifzom Kur’ana? Tvoj put do Kur’ana je?
Nedim: U džamiju sam prvi put ušao u mjesecu ramazanu 2004. godine. Iste godine sam počeo obavljati namaz. Tad sam imao 21 godinu. Naredne godine sam upisao Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, a tu sam počeo učiti sufaru, tedžvid (pravila učenja) i zadnji džuz Kur’ana napamet. To je bilo gradivo koje je potrebno spremiti za polaganje ispita iz kiraeta. Nakon izlaska iz bolnice 2008. i oporavka, upisao sam završnu godinu na IPF-u i ujedno se učlanio u tada tek formiranu sekciju hifza. Tu sam savladao zadnjih pet džuzeva (100 stranica) do 2010. Utom sam i diplomirao na IPF-u i upisao magistarski studij, ali nažalost i napravio dužu pauzu od učenja.
Hifz sam počeo učiti pred dr.Hajrudinom Hodžićem, a nakon dolaska u Sarajevo 2013. sam ponovo započeo s učenjem pred dr. hfz. Dževadom Hrvačićem, profesorom kiraeta (učenja Kur’ana) u Gazi Husrev-begovoj medresi. Pred hfz. Hrvačićem sam završio i preslušao čitav Kur’an napamet, i ponosan sam što mi je on muhafiz. Zaista je bio divan učitelj u svakom pogledu, ohrabrivao, ali i konstruktivno kritikovao, upućivao, ali i opominjao. Protekle godine sam proučio cijeli Kur’an napamet pred Komisijom za hifz Rijaseta IZ, a hafiska dova je proučena u Gradskoj džamiji u mom rodnom gradu.
Postati hafiz Kur’ana je oduvijek bio moj san, mogu reći najveća želja i najveći uspjeh. Nije bilo uvijek lahko učiti, posebno jer se znaju desiti pad motivacije, periodi lijenosti i osjećaj da je ovo nešto preteško. Više sam puta pravio pauze u učenju, a svaka pauza te vrati unazad. Ipak, nisam nikad odustao, već bih uvijek iznova počinjao i ponavljao.
NPO: Šta smatraš krunom svoje borbe ili delovanja?
Nedim: Kad sam prolazio kroz teške trenutke, pitao sam zašto baš ja da prođem kroz ovo? Kasnije sam došao do zaključka da možda mogu nekome pomoći koji prolazi kroz slične situacije. Mogu nekoga inspirisati, ohrabriti, motivisati da ne odustane. To smatram krunom mog rada. Hvala Allahu, dž.š., Koji mi je dao priliku da mogu pomoći drugima, da budem povod da se neko bolje osjeća, ali i da uvidi ljepotu vjere i Kur’ana.
NPO: Pišeš za mnoge portale i predmeti tvog interesovanja su društvene i pedagoške teme. Smatraš da se malo o tome govori ili smatraš da se govori puno ali ipak ne vidiš da se to radi na adekvatan način?
Nedim: Pišem o životnim temama. Kroz kontakt sa drugima sam uvidio da mnoštvo ljudi ima slične probleme, dosta vezane za odgoj, porodicu, razne strahove i fobije, bolesti, iskušenja. Kod vjere me je privukla njena praktičnost i univerzalnost, islam pruža konkretna rješenja na konkretne životne situacije. Nastojim da gdje god mogu pravim kombinaciju između vjerskih preporuka i onoga što je savremena nauka doznala, posebno u oblasti psihologije i pedagogije. Recimo dr. Steve Llardi je osmislio TLC sistem liječenja od depresije u šest koraka, a koji su ujedno u većoj i manjoj vjeri opisani u Kur’anu i hadisima prije 1400 godina. To su: regulacija sna (ranije ustajanje i spavanje), unošenje omega 3 kiselina, redovna fizička aktivnost, druženja sa pozitivnim ljudima, izlaganje Suncu i prirodi i strategije skretanja misli. Mislim da se o ovim temama nikada ne može dovoljno ispričati, i da se treba o njima i govoriti i pisati.
NPO: Podeli sa nama par savjeta, smjernica za one koji žele da postanu hafizi i nešto što će probuditi želju i volju da ostali postanu?
Nedim: Moj savjet svima koji žele da nauče Kur’an jeste da nikad ne gube nadu, da nikad nije kasno postati hafiz Kur’ana, i da idu korak po korak, postepeno i bez žurbe. Hifz Kur’ana je cjeloživotni proces ponavljanja, učenja, razmišljanja i primjene naučenog. Neka pronađu muhafiza, iskusnog učitelja, neka ga slušaju i poštuju. Neka zamole roditeljete da dove za njih da postanu hafizi, jer dova roditelja se ne odbija. Neka ih ne zaplaše teškoće, jer je hifz Kur’ana nešto najljepše što možete iskusiti na ovom svijetu.
NPO: Šta bi na svom primjeru mogao da nam ispričaš i podijeliš sa nama?
Nedim: Moja bolest je bila bez sumnje teška, ali je ona i najbolja stvar koja se meni u životu desila. Zbilja, najbolja stvar. Napatio se jesam, ali sam kroz tu borbu toliko stvari naučio. I ono najvažnije, ta bolest je mene vratila vjeri, vratila islamu, vratila Allahu, džamiji, Kur’anu. Znate, u teškim situacijama i onda kad je život ugrožen, čovjek shvati koliko su svi ljudi nemoćni, čak i ljekari, porodica, moćnici. Duša se tada sama obraća, zna da ima Neko Ko je jači, Ko može pomoći.
NPO: Da se možeš vratiti unazad šta bi promenio, dodao, oduzeo?
Nedim: Da imam priliku da se vratim u te dane, zagrlio bih onog bolesnog dječaka i rekao mu šta će sve u životu da postane. Da neće uvijek živjeti u onoj tamoj sobici, da se neće morati sekirati hoće li tog dana šta pojesti, da će ozdraviti i završiti školu. Da će imati ljude koji ga vole i koje on voli, i da će svjetlo vjere obasjati njegovo srce. Ne bih ništa mijenjao ni dodavao, jer ako je Allah odabrao da imam ovakav život, Njegov odabir je neuporedivo bolji od mog.
NPO: Tvoja poruka omladini…
Nedim: Savjet je da bez obzira koliko smo na dnu, ne trebamo gubiti nadu da sutra može biti bolje. Iz najgorih okolnosti se izrodi nešto najljepše. Mi zaista ne znamo šta je dobro za nas, a šta loše. Nemojte nikada odustati od snova. Ova iskušenja i problemi koje imate, tu su da ispitaju vašu snagu i vjeru. Nemojte bježati od izazova, već kroz njih rastite i postanite bolji.
(novipazaronline)
PROČITAJTE JOŠ:
POTVRĐENA ISTINA IZ KUR'ANA : Evo zašto je Mekka centar svijeta
Svaku osobu koja se zanima o vrijednostima i svrsishodnosti svega stvorenog na ovoj planeti zaokuplja jedno vrlo bitno pitanje:
Zašto je Uzvišeni odabrao Mekku da bude odredište Njegovoj kući, i mjesto gdje je došao posljednji Božiji Poslanik?
Precizan odgovor na ovu tajnu ne možemo znati, jer je to Božija nakana i stvar gajba, osim što u nekim istraživanjima, do kojih je naš um dospio, nalazimo neke odgovore koji bi mogli, do određene granice, zadovoljiti našu žeđ za Božijim bezgraničnim znanjem, pišu Novi Horizonti.
Tim naučnika na čelu sa dr. Husejnom Kemaludinom, profesorom topografije, uspio je dokazati da je Mekka centar Zemlje. U početku, cilj je bio da se iznađe sredstvo koje bi pomoglo muslimanima da odrede Kiblu sa bilo kojeg mjesta na Zemljinoj kugli. Proučavanja su ih dovela do rezultata da je Mekka centar planete i ukrštanje svih kontinenata.
Nacrtavši kartu Zemljine lopte dr. Husejn je označio na njoj pravce Kible. Nakon što je nacrtao kontinente izračunao je položaj i udaljenost svakog mjesta sa šest kontinenata u odnosu na Mekku.
Zatim je spojio linije jedne sa drugima kako bi saznao kako će padati po dužini i širini na Zemlji. Pokazalo se da je Mekka središte ovih pravaca. Nakon što je nacrtao pravce kontinenata zajedno sa ostalim pojašnjenjima, služeći se u svom istraživanju elektronskim sredstvima za označavanje neophodne razdaljine,primijetio je da može nacrtati krug čiji centar je Mekka.
U svojim teoremama je otkrio smisao božanske mudrosti time što je Mekka odabrana za mjesto Božije kuće.[1] Ovu teoriju, urađenu tokom sedamdesetih, potvrdili su satelitski snimci, topografske i geografske analize Zemlje tokom devedesetih godina XX stoljeća.
O ovome Uzvišeni Bog kaže:
„A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i one oko nje. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu vode.“ (el- En'am, 92)
Zašto je Mekka centar?
Zašto je Uzvišeni Bog za ostatak svijeta upotrijebio riječi hawleha (oko nje)? Kao da se vezuje za neki centar, a nebeski svodovi kruže oko njega?
Da postavku razmotrimo opširnije:
Uzvišeni Bog je odlikovao neke stvari da budu iznad drugih. Tako je dao vrijednost jednom vremenu nad drugim, kao što je zora vrednija od ostatka dana, jer se On zaklinje u Knjizi: „Tako mi zore.“ (el-Fedžr, 1) Zato je vrijeme zore najvrednije doba dana. Također je dao veću vrijednost određenim danima u odnosu na druge, pa je tako vrijednost petka veća u odnosu na ostale dane u sedmici. Isto je i sa mjesecima, gdje je ramazanu data prednost nad ostalim mjesecima, zatim sa noćima, gdje se noć Lejlei-Kadr odlikuje nad ostalim noćima u godini. I neki poslanici imaju veću vrijednost u odnosu na druge, shodno riječima Uzvišenog: „Neke poslanike odlikovali smo više nego druge.“ (Bekare, 253)
U skladu s tim, Uzvišeni Bog je odlikovao neka mjesta u odnosu na druga, te je tako istakao Mekku u odnosu na ostale dijelove svijeta, učinivši je centrom u kojem će se pojaviti posljednja vjera i proširiti se na ostale krajeve.
Broj kontinenata na Zemlji je sedam, od čega ih je pet nastanjeno, dok se na ostala dva ne odvija ljudski život. Također je poznato da broj sedam ima ogromnu važnost u kosmičkim relacijama, jer ima sedam kontinenata, sedam boja, sedam nebesa, posljednja naučna podjela nebeskog svoda je broj sedam.[2] U Kur'anu broj sedam ima veliku važnost, jer se spominje sedam nebesa, sedam zemalja, sedam džehennemskih vrata, sedam naziva za Džehennem itd. Međutim, broj pet ukazuje na pet ljudima nastanjenih kontinenata, mada ga neki povezuju sa pet molitvi kod muslimana – a Allah zna najbolje.
Uzvišeni Bog je odlikovao Mekku, počastivši je tako što ju je učinio centrom duhovnosti. To je centar u kome muslimani sa svih strana svijeta obavljaju hadž. Božijom voljom se htjelo da se u Mekki postavi prva kuća za ljude gdje će se obožavati samo Uzvišeni Bog. Ona je pravac ka kojem se licem okreću ljudi i njihova destinacija za obavljanje hadža i umre. Na Zemljinoj kugli ona ima centralni položaj, što znači da predstavlja geografski i smisaoni pojam umjerenosti islamskog ummeta, kako se i kaže u Kur'anu:
„I tako smo od vas stvorili umjerenu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.“ (el-Bekare, 143)
U islamu ova umjerenost ima širok smisao; umjerenost u korištenju lijepim stvarima u životu, bez pretjerivanja, umjerenost u općim ili privatnim stvarima, bez rasipništva ili škrtarenja.
Zato što je položajem i mjestom središte Uzvišeni je i odabrao Mekku da bude stjecište posljednje objave svim ljudima. Za nju Božiji Poslanik kaže, kako se prenosi u Sahihu Buharije i Sahihu Muslima, da namaz u Božijoj kući u Mekki vrijedi kao 100 000 namaza obavljenih na nekom drugom mjestu.
Kako je poznato, Mekka još od drevnih vremena ima istaknut značaj, ona je i danas stjecište trgovačkih puteva, državna trgovina Saudijske Arabije se oslanja na dva glavna puta: Trgovački put Mekke i Put Arabijskog poluotoka na sjeveru zemlje. Kako bismo ovo podrobnije predstavili osvrnut ćemo se na geografske i topografske činjenice, o kojima smo nešto već rekli.
Topografija je doživjela veliki napredak nakon izuma satelita i svemirskih brodova koji još uvijek snimaju. Zemlju sa različitih odstojanja i pravaca. Pojavile su se mnoge naučne činjenice koje prije nisu bile poznate čovjeku; o površinama i razdaljinama na Zemlji, tlu kontinenata, morima, ostrvima, okeanima. Na geografske karte stavljaju se meridijani i paralele. Meridijanebilježe naučnici uzdužno po površini Zemljine lopte, spajajući dva njezina pola, a nulti, glavni meridijan prolazi pored Londona. Meridijana ima ukupno 360, od čega polovina pripada istočnom, a druga polovina zapadnom Griniču. Meridijani olakšavaju označavanje mjesta na Zemljinoj površini. Paralele se bilježe horizontalno po površini Zemlje, a glavna paralela naziva se ekvator. Ekvator se nalazi na polovini između dva pola i obilježen je stepenom nula. Paralele između ekvatora se nalaze na 90 stepeni sjeverno i južno od njega. Na karti svijeta razdaljina između stepena geografske širine je oko jedan podiok, a koristi se za određivanje razdaljine određenog mjesta.
U novije vrijeme naučnici su se uvjerili u središnjost Mekke pomoću slika koje je načinio satelit kada je prikupljao slike Zemlje sa razdaljine od oko 100 km u svemiru, a to je udaljenost sa koje je moguće satelitu da slika Zemlju zajedno sa oba pola. Uz upotrebu aparata za uvećavanje prilikom pregledanja slika pojasnilo se da je Mekka u središtu, između sjevernog i južnog pola.
U drugoj polovini XX stoljeća, jedan američki naučnik, ekspert za topografiju, je u svojim analizama i istraživanjima došao do zaključka da je Mekka centar Zemlje. Topografska istraživanja su se oslanjala na kosmičku pojavu prisutnu još od postanka univerzuma; međusobno privlačenje nebeskih tijela. Proces privlačenja proizilazi iz centara nebeskih tijela, planeta i zvijezda. Zemljina sila teže proizilazi, kao i kod svake druge planete, iz njenog centra. Tu je tačku ili centar proučavao ovaj američki naučnik, uvjerivši se u njegovo postojanje, položaj i njegovo mjesto na površini Zemlje. On je utvrdio da je položaj Mekke mjesto na kojem se međusobno spajaju kosmičke zrake.
On je svoja istraživanja obznanio javnosti, a da ga tom nisu podstakla bilo kakva vjerska ubjeđenja. Nakon toga su kairske novine El-Ahram u izdanju iz 4.2.1977. godine objavile rezultate egipatskog učenjaka dr. Husejna Kemaludina, u to vrijeme šefa Odsjeka za geodeziju na Saudijskom univerzitetu u Rijadu.[3] Novine su objavile da je dr. Husejn došao do istih rezultata do kojih je došao i spomenuti američki naučnik – da je Mekka centar na kojem se isprepliću zrake magnetskih polova na Zemlji.[4]
Ko bude želio da nepristrasno istraži ovo vrlo bitno pitanje može se osloniti i na slijedeće teoreme od velike važnosti:
1 . Na ovom mjestu se ne dešovaju potresi ili vulkanske aktivnosti
U predjelu Hidžaza ne dešavaju se zemljotresi, jer ovaj kraj egzistira i proteže se na najboljem temperaturnom podioku koje se nalazi ispod njega; unutrašnja temperatura ne dozvoljava aktivnost potresa. Također, površina područja sa geološke strane se smatra pjeskovitom a ne stjenovitim. Zbog toga se smatra nepokretnim za podrhtavanje tla i aktiviranje zemljotresa. Ovo je Božiji štit za Njegovu odabranu kuću…
Ove informacije su vrlo korisne, a pomoću njih možemo razumjeti riječi Poslanika, s. a. v. s., koje se odnose na predznake Sudnjeg dana – da će se pojaviti vatra iz Jemena i Hidžaza koja će ljude okupiti na Sudnjem danu. Ova toplotna neaktivnost znak je koji će se pokazati ljudima u to vrijeme, na način vatre, potvrđujući im istinitost riječi Božijeg poslanika, a nama potvrđuje činjenicu da je nauka u službi Božije knjige, a nije, kako to neprijatelji islama smatraju, u suprotnosti sa vjerom.
2. Stabilna klima i vremenske prilike tokom cijele godine
Klimatski i atmosferski ovo mjesto je veoma stabilno tokom cijele godine. Temperatura u njemu je skoro nepromjenjiva, i uglavnom je vrlo toplo, čak i tokom zimskog perioda. To omogućava hadžijama oblačenje ihramske odjeće tokom cijele godine, a da pritom nemaju teškoće zbog velike hladnoće ili toplote.
Promjena godišnjih doba, u vrijeme hadža, ne pada teško ljudima koji dolaze iz različitih dijelova svijeta.
3. Centralni geografski položaj
Spomenuli smo već da Mekka zauzima centralni položaj između kontinenata i mora. Dolazak do Mekke svim putevima je vrlo prohodan i tako je odvajkada, odnosno još od vremena kada se putovalo na devama, brodovima, a i u ovom našem vremenu poznatom po naprednim prevoznim sredstvima.
4. Sigurnost i zaštita mjesta – od svakojakih dešavanja koja se zbivaju na Zemlji
Onaj ko bude prelistavao stranice povijesti zapanjit će se činjenicom da se u Mekki odigralo vrlo malo povijesnih događaja, skoro neznatan broj u poređenju sa drugim gradovima tokom historije. U Mekki se od njenog postanka nisu dešavali krvavi događaji, zločini i slične stvari, čak ni u vrijeme plemenskih sukoba ili stranih okupacija, kakva je bila napad Habešija (Etiopljana) , o čemu smo govorili u prvoj knjizi. Također, u vrijeme oslobođenja Mekke Poslanik je izdao amnestiju za njene stanovnike, tako da niko nije bio kažnjen za ono što je radio muslimanima. Uzvišeni Bog je Svoju kuću zaštitio i onemogućio da bilo kakav sukob, u kome će biti prolivena krv, eskalira…
Što se tiče drugih događaja tokom povijesti islama, bez obzira bili u Mekki ili Medini, poput pobune za vrijeme Abdullaha b . Zubejra, dešavanja u vrijeme Ahasija, Osmanlija, Memluka, dolaska egipatske vojske u vrijeme Muhammeda Ali-paše radi ugušivanja pokreta Abdullah ibn Vehhaba – svi ti događaji nisu bili krvavi niti užasni u poređenju sa historijom drugih gradova…
Najgore što je zadesilo ovu Svetu zemlju jeste krađa Hadžerulesveda (kamena Ka'be), što je uradio Ebu Tahir Sulejman el-Dženabi 317. godine po Hidžri. On je ušao sa svojom vojskom u Mekku, ne zazirući od Božije kuće. Sa svojim pristalicama je opljačkao hadžije, ubijajući ih čak i u Haremu, a zatim oteo Hadžerul-esved. Pred njega je izašao zapovjednik Mekke sa grupom uglednika, tražeći oteti imetak, ali im nije udovoljio. Tada se zapodjenula bitka, u kojoj ih je zlikovac Ehu Tahir sve poubijao. Nakon toga je razvalio vrata i pobacao mrtve u bunar Zemzem, dok je ostale, bez kupanja, ćefina i klanjanja dženaze, pokopao u Haremu gdje su i poubijani. Zatim je uzeo prekrivač sa Ka'be podijelivši ga sa svojim pristalicama. Stanovnici Mekke su bili opljačkani, a povijest nije zabilježila ovakvo skrnavljenje svetosti Božije kuće.
Čak je i njegov vođa, Mehdi Ubejdullah el-Alevi, bio zgrožen saznavši za ovaj događaj . On je napisao Ebu Tahiru pismo, osuđujući ga i prizivajući na njega prokletstvo sve do Sudnjeg dana. U pismu se kaže: 'S onim što si učinio navukao si na naše pristalice i državu ime nevjerstva i otpadništva. Ako ne povratiš stanovnicima Mekke, hadžijama i drugima ono što si od njih uzeo, i ne vratiš Hadžerul-esved i pokrivač Ka'be na njegovo mjesto, ja te se odričem na ovom i onom svijetu.' Kada je Ebu Tahir dobio ovo pismo vratio je Hadžerul-esved i zatražio da se vrati ono što je ostalo od imetka stanovnika Mekke, a zatim izjavio: 'Ljudi su podijelili prekrivač Ka'be i imetak hadžija a ja nisam u stanju da to vratim.
Ipak, i uz ove izuzetke, sve vezano za ovaj grad je zadivljujuće, kao što je i njegova sačuvanost od vremenskih nesreća. Zajedno, to predstavlja posebnu brigu i veliku zaštitu ovog grada koji u svojoj nutrini obuhvata mjesto najčišće, mjesto Božije kuće. Kao da riječ Abdul Muttaliba b. Hašima, djeda Poslanikovog, upućena u Godini slona pred bitku koja je prijetila uništenju Mekke, odjekuje vijekovima: 'Bože, sačuvaj je (Ka'bu)'.
Ovo potvrđuje i Kur'an u suri el-Fil, a Uzvišeni Bog navodi i dovu Ibrahima, a. s., oca poslanika, da Sveta kuća bude sigurna i opskrbljena lijepim i dozvoljenim. Zato je Bog uslišao tu dovu:
„I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kome je statjao Ibrahim bude prostor iza kog ćete molitvu obavljati! I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: 'Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.“ (el- Bekare, 125)
„A kada je Ibrahim zamolio: „Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!“ – On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti!“(el- Bekare, 126)
„U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“ (Ali Imran, 97)
„A kada Ibrahim reče: 'Gospodaru moj , učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima“ (Ibrahim, 35)
Čak je Uzvišeni upozorio nevjernike Mekke sa ovom ogromnom blagodati, kao da ova opomena predstavlja poseban zakon ovom veličanstvenom gradu, da će biti sačuvan od bilo kakvih uznemiravanja drugih naroda. Uzvišeni kaže:
„Oni govore: 'Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja protjerani.' Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.“(el- Kasas, 57)
A i više od toga, jer je Uzvišeni zabranio da se na ovom mjestu, zbog njegove svetosti, ubijaju i nevjernici i idolopoklonici.
„I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike.“ (el- Bekare,191)
Ajet spominje da je dužnost boriti se protiv nevjernika i idolopoklonika, kada nastupi bitka, na bilo kojem mjestu osim u Haremu.
Promislimo: zbog svetosti mjesta zabranjeno je ubiti i nevjernika, a kamoli muslimana! Osim toga, jedna od dužnosti za vrijeme hadža je da se ne ubije životinja niti polomi drvo, kako bi se ljudi podučili svetosti ovog čistog mjesta.
5 . Duhovna strana posjetioca ovog čistog mjesta: Svako ko je obavio hadž ili umru zna kolika je psihička, umna i duhovna stabilnost koja čovjeka obuzme pri ulasku u ovo mjesto,a to se dešava čak i griješnicima i onima što su se udaljili od Božijeg pravca.
Već smo napomenuli rezulatate istraživanja koji potvrđuju da je Mekka središte univerzumske energije i svjetlosti. Slavljen neka je Uzvišeni Bog.
6. Duhovno jedinstvo na ovom geografskom dijelu
Uzvišeni Allah naredio je Ibrahimu, a.s.,da objavi hadž: “I oglasi ljudima hadždž! - dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih. (el-Hadždž, 27) Ibrahim, a. s., se uveliko iznenadio, jer kako je moguće oglasiti to svakom čovjeku u svakom dijelu svijeta. Uzvišeni ga je obavjestio da vijest objavi, a On će se pobrinuti da se vijest dostavi. Neki učenjaci kažu da je taj glas dopro čak i do kralježnice muškaraca i zametka u maternicama žena…
Sadašnji Harem proširen je u vrijeme kralja Fahda, rahmetullahi 'alejhi. Na brdu Arefat, za koji neki učenjaci kažu da su se na njemu susreli Adem i Hava poslije spuštanja na Zemlju, za vrijeme hadža sastaju se muslimani iz svih dijelova svijeta. To ujedno govori da jedinstvo muslimana na ovoj čistoj zemlji, tačnije na malom geografskom području koje ona zahvata, predstavlja Božiju odrednicu, protiv koje je uzaludna bilo čija sila, ma kolika bila. Ka'ba, koja simbolizira duhovno jedinstvo muslimana, stoji kao izazov svima koji bi da to unište. Zato razmislimo koja to snaga čuva ovu vjeru!
Postoji li još neka zemlja ovako počastvovana, sačuvana i s ovakvim stepenom važnosti?
Da li je slučajno da obredi hadža u mjesecu zul-hidždže odgovaraju mjesecima sunčeve godine u različitim periodima – od ljeta do zime? I da li se slučajno stekla sva ova sigurnost, koju smo već spominjali, a istraživanja potvrdila, da se obezbijede najbolji uslovi za obavljanje pete islamske dužnosti, kako bi svi ljudi uzeli pouku i kako bi im bilo oprošteno, te se kući vratili bez grijeha? Da li je sav ovaj sklad uspostavio jedan nepismeni čovjek, živeći u okruženju koje je poznavala samo poeziju, trgovinu i neke poljoprivredne poslove?
Kakva bi to slučajnost mogla biti pa da predvidi svu ovu zaštitu jednog djelića zemlje, zbog ovog obreda i zbog samog čovjeka!
Zar u svemu tome nema rasporeda od Silnoga radi određenog cilja?
Zar ne osjećamo da je u svemu ovome jasno uspostavljen raspored?
Zar ovo nije najprikladnije i najbitnije za čovjeka, kako bi shvatio razlog svog postojanja; da zna da postoji Uzvišeni Bog i da je islam istina.