ŽIVOT PJEVAČICE PREPUN BOLA: Udala se s 15 godina, od tuge se odala alkoholu, a umrla u bolesti i samoći

Pjevačicu srpske i romske muzike Vidu Pavlović, koja je tokom bogate karijere stekla epitet "kraljice romske muzike", decenijama su mnogi smatrali najraskošnijim glasom, ali njen život je i pored velike popularnosti bio pun bola.

Vida je rođena u Futogu 1945. godine, a pjevanjem je počela da se bavi veoma rano - kada je s 14 godina pridružila ujaku, kafanskom muzičaru.

Rano se i udala - u petnaestoj godini vjenčala se s muzičarem Aleksandrom Pavlovićem. Pobjegla je iz svog rodnog kraja, od roditelja, i sa suprugom se preselila u Sarajevo. Poslije 10 godina pjevanja po kafanama snimila je svoju prvu ploču koja je prodata u čak pola miliona primjeraka. Njen život tada je krenuo novim tokom, ali uslijedile su i nove promjene.

Na vrhuncu karijere napustila je prvog supruga i Sarajevo i s dva kofera došla u Beograd. Tada upoznaje svog drugog supruga, također muzičara Stevu Jovanovića, s kojim je bila u burnom braku 27 godina.

Iako je imala veliku popularnost, bila obožavana pjevačica, veoma tražena i dobro plaćena, Vida je ipak bila nesretna. Zamišljala je da će živjeti u bajci, s mnogo djece, ali realnost joj je "lupila šamar". Njen privatan život nije nimalo ličio na bajku. Nije krila koliko je nesretna što nemaju djece, a razočarana i tužna utjehu je pronalazila u alkoholu. Kada im se brak raspao, Vida i Steva još neko vrijeme su živjeli pod istim krovom, ali u odvojenim dijelovima kuće, piše Kurir.rs.

Kada joj se zdravstveno stanje pogoršalo morala je da prestane da pije, ali je posljednjih godina života i dalje imala velikih problema s visokim pritiskom.

Svoju tugu prenijela je kroz mnoge pjesme, dirajući pravo u srce publiku u čitavom regionu, ali i kolege koje su je zvale "kraljicom nad kraljicama".

Vida Pavlović umrla je 10. maja 2005. godine, u 60. godini, u svom domu u Beogradu.

PROČITAJTE JOŠ:

TUŽNA SUDBINA GLUMAČKE LEGENDE: Jaukala sam beogradskim ulicama, htjela sam da se ubijem zbog dugova!

Iako je napunila 88 godina, najveća glumačka legenda Mira Banjca i dalje radi. 

Život je nije mazio, ali Mira, nikad nije odustala, uvijek je kroz život koračala uzdignute glave. 

Kao dijete odrasla je u toku rata i užasa. 

“Ja, u stvari, uopšte i nisam bila dijete. Bila sam, eto, neko biće. Odrasla sam u toku strašnog rata i užasa. Drugo, živjela sam kod babe. Moj otac je bio Amerikanac. Doveli su ga ovde kad je imao dvadeset i neku godinu. Nije ni znao srpski, oženili su ga mojom majkom koja je bila lijepa djevojka”,- rekla u jednom intervju Mira Banjac, onda je nastavila da su njeni roditelji živjeli četiri godine zajedno, onda se otac vratio u Ameriku, s obećanjem da će poslati papire za nju i malu Miru. Želio da i one dođu. Obećanje je ispunio ali desilo nešto što će dugo pamtiti.

“Moji ujaci nisu dali. I tako, mi ne odosmo. Onda je majka otišla u Beograd, gde se zaposlila. Primaće se rat, zatvoriše se granice između Srbije i Hrvatske, ona osta u Beogradu, ja u Erdeviku, gdje sam i rođena, kod babe i tetke po ocu, koja je takođe došla iz Amerike i slabo govorila srpski. Te dve žene su se strahovito svađale, a ja sam živjela u tome i u čežnji za majkom. Zbog njih dve, bake i tetke, nikada nisam naučila engleski”, ispričala je Mira Banjac.

Kada je diplomirala udala se odmah i to za svoju prvu veliku ljubav Andreju Jovanović. Upoznali su se na studiju glume. Mira je već 24. postala majka i rodila sina Branislava. Rano je ostala sama i nije imala puno vremena da posveti sinu.

Mira Banjac je u jednom kriznom momentu razmišljala da sebi oduzme život. Nije imala para, a dugovala je dosta novca.

“Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da se ubijem. Morala sam da pozajmljujem novac. Prvo sam naišla na zelenaše, koji su uzimali po tri puta više i to je bio rašomon. Jednog dana sam otišla u hotel ‘Metropol’, naručila kafu, sela da napišem pismo i htela da se bacim dole”, rekla je Mira Banjac.

“U jednom trenutku pozvao me je Stipe Delić. Kaže hoće da radim veliku glavnu ulogu. Bila je to čuvena Marija, iz logora, zbog koje su me šišali do glave. Ugovor je bio milionski. Potpišem i vratim sve dugove. To je bio moj mrak, ali i pročišćenje. Pola dinara više u životu nisam pozajmila! Da umirem – ne bih”, rekla je Mira Banjac u jednom intervjuu.

Dino Merlin ispričao svoju ljubavnu priču: Tiho me je upitala: ”Jesi li nam što donio? Nemam za mlijeko”!

Evo divne priče kako je Dino Merlin upoznao svoju ženu!

-Sa svojom ženom Amelom sam od sedamnaeste godine i još uvijek mi je lijepo. Nemam problema ni skandala. Doduše, nismo u braku tolike godine, jer smo se zabavljali skoro pet godina – vraća Merlin svoj film uspomena.

– Vidio sam je u džamiji, prišao joj i sigurno joj rekao nešto neodoljivo kad je sa mnom još i danas – šali se Dino.

Njeni roditelji bili su protv te veze, jer je Amela studirala, a Dino bio siromašan momak.

– Borili smo se, krili, ali niko nas nije mogao rastaviti. Nakon pet godina smo se tajno vjenčali. Bilo je to romantično vjenčanje, iako sam svoju ženu doslovno oteo. Uz nas su bili samo moj kum i Amelina sestra koja je bila kuma. Govor matičarke bio mi je predug, stalno sam pogledavao na vrata da ne bi neko naišao i pokvario našu sreću. Nakon vjenčanja otišli smo na bračno putovanje u Dubrovnik, a kad smo se vratili, preselili smo se mojoj majci i odmah osjetili udar svakodnevice. Mene je čekala velika odgovornost za porodicu i težak rad, a Amelini roditelji bili su toliko ljuti da pola godine nisu htjeli ni čuti za nju. – sjeća se Merlin tih vremena i dodaje:

– Ali, eto vrijeme liječi sve pa me danas Amelini roditelji vole i više nego što zaslužujem!

Iako je njegov današnji život bajka, to ranije nije bio slučaj, jer prije su često bili gladni nego siti, te se nakon turneje po Jugoslaviji vrati kući praznih đepova!

– Moja žena je stajala na vratima, dočekala me s bebom. Naida je možda imala pola godine, a supruga Amela je baš završavala arhitekturu. Tiho me je upitala: ”Jesi li nam što donio? Nemam za mlijeko”. Ja nisam imao ni jedan jedini dinar. Nisam donio ništa jer nisam ništa zaradio. Bili su tu golemi troškovi. Dao bih sve da sam te noći mogao odgovoriti: ”Da, donio sam 100 maraka”.