HOROR! BRUTALNO PREBIO SVOG PSA: Podivljao sam, hranim ga 10 godina, a on bježi od mene. Ali najviše su me uzrujale reakcije ljudi!

- Srijeda, nešto poslije 9 sati, zove gospodin. Očito šokiran, glas mu drhti... Govori mi: 'Susjedu je pobjegao pas, otrgnuo se s lanca. Kad ga je pronašao, izmlatio ga je metalnom šipkom, dok nije onemoćao, urlao, skvičao, više nije mogao hodati... Onda ga je vukao lancem do garaže koja mu je valjda jedini zaklon i tamo ga opet svezao. Psa više ne vidim, ne čujem ga, ne znam je li uopće živ'.

Kažem mu da odmah zove policiju, ali on se boji. Tražim detalje i sama ih zovem, dolazimo ondje prije njih, ne vidimo psa, čekamo... Kod kuće nema nikoga, uspijemo kroz ogradu malo povući lanac i izlazi on - vuče se na prednjim nogama van, dahće, hropće... Oko mu je zatvoreno, ispod njega zgrušana krv, otečena otvorena rana na obrazu, krv mu curi iz nosa i usta, pokušava se pridići zadnjom nogom, ne može... Desna zadnja šapa bolno je zgrčena, dvostruko veća nego što bi trebala biti...

Odustaje, legne pred nama. Kucamo, zvonimo, ništa. Ispred dvorišta i u njemu vidimo tragove krvi.

Policija zove kriminalističku policiju, veterinarsku inspekciju...

Psa u 17 sati odvozimo na daljnju obradu, sediranog, jer je od šoka i bolova sve htio pojesti. Ustanovljena mu je povreda oka, duboka rana pod istim okom, fraktura gornje vilice, izbijeni su mu zubi, smrskana šapa i sve sitne košćice u njoj. Ima deset godina i zove se Felix - ovu horor priču na svom Facebook profilu u srijedu navečer objavio je osječki Azil za napuštene pse Udruge Pobjede.

Suze, bijes, očaj, nevjerica... Svi ti osjećaji preplavili su tisuće ljudi iz Hrvatske i regije, ali i šire, koji prate rad ovih slavonskih volontera, i svi su složni u jednome - zahtijevaju adekvatnu kaznu za monstruma koji je brutalno ozlijedio vlastita psa, koji je i bez ovog divljačkog premlaćivanja očito bio osuđen na bijedno životarenje i preživljavanje na lancu.

- Felix je danas malo bolje. Više ne urla od bolova cijelo vrijeme. I dalje cvili jer ga sve boli, ali bit će on dobro, mora biti. Jučer smo ga jedva iznijeli iz auta koliko je skvičao. Danas pomalo i hoda, slabo, ali trudi se, jučer ni to nije mogao - rekla nam je volonterka osječkog Azila, koji je preuzeo ranjenog psa nakon što su ga već u srijedu navečer operirali veterinari u Zagrebu.

 
Predsjednica Udruga Pobjede Ivana Crnoja govori nam kako je Felix pun modrica i podljeva, a preplašenost i nepovjerenje prema ljudima ne treba ni spominjati, što ni ne čudi, s obzirom na pakao koji je čudom preživio.

- Najviše od svega ljute me susjedi, lijeni ljudi i kukavice općenito. Svi šute, nitko ne želi svjedočiti na sudu, samo zovu nas jer je tako valjda lakše, po principu 'muko moja, prijeđi na drugoga' - neka mi dobijemo batine, neka nama prijete, neka mi ukrademo psa... Ovome treba stati na kraj! Za Felixova vlasnika tražit ćemo ne samo trajno oduzimanje psa, nego i trajnu zabranu držanja i nabavljanja životinja. Hrvatski sudovi do danas niti jednom nisu donijeli ovakvu odluku, ali dat ćemo sve od sebe da se i to promijeni - rekla nam je Ivana Crnoja.

Kontaktirali smo i Policijsku upravu osječko-baranjsku, koja nam je u četvrtak pisanim putem potvrdila kako su policijski službenici proveli kriminalističko istraživanje nad 71-godišnjim hrvatskim državljaninom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja.

- Podnosimo opće posebno izvješće nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu - stoji u njihovu odgovoru.

A muškarac, koji je u mjestu Josipovac nedaleko od Osijeka teško povrijedio psa Felixa, zove se Josip Mirošničenko (71). U telefonskom razgovoru potvrdio nam je kako je pas njegov i da ga je on ozlijedio, no ne osjeća se krivim. Iako svjedoci navode kako su ozljede nanesene metalnom šipkom, Josip tvrdi da je psa izmlatio štapom nakon što ga je ovaj ugrizao.

- Pobjegao je na ulicu, često to radi. Otišao sam za njim te smo se sat i pol natezali. Nije se htio vratiti u dvorište. Dva puta me ugrizao, pa sam kasnije morao i u bolnicu na previjanje. Zbog toga sam podivljao: hranim te deset godina, a ti meni bježiš, režiš na mene i grizeš me. Naljutio sam se, uzeo štap, istukao ga i dovukao u dvorište, gdje mu je i inače mjesto, na lancu - kaže Josip.

Pojašnjava kako je to prvi put da je ozlijedio svojega Baka, kako ga svi inače zovu. Ono što je Josipa najviše uzrujalo i iznenadilo jesu reakcije ljudi na njegov postupak, koji ne smatra problematičnim.

- Pa nisam ga ubio da ovako reagiraju! Ispred kuće su se zaustavila dvoja policijska kola, došlo je dosta ljudi, svi nešto pitaju i gledaju psa. Da sam ženu ubio, reakcija bi bila manja. Ići ću na kraju i na sud zbog ovoga. Ajde, molim vas, kad mama istuče dijete, je li to zlostavljanje? Naravno da nije. Zlostavljanje traje dulje vremena, a ja sam njega udario prvi put u životu. Odveli su ga, a ja mislim da, kad bi se Baka moglo pitati, on bi sam rekao da bi se najradije vratio u svoje dvorište, k nama - rekao nam je Josip i dodao kako je pas često znao ležati u dvorištu te promatrati njega i suprugu kako razgovaraju. Imao je osjećaj, pojašnjava, da pas sve razumije. No probleme je, kaže, stvarala loša narav četveronošca, koji kao da nije volio biti u dvorištu, stalno vezan lancem,.

- Često gledam vlasnike sa psima i kad gazda kaže da nema lajanja, pas ne laje. Posluša ga. A ja svojega moram vući, gnjaviti, a on reži na mene i neće me poslušati. Pa kako se to ponaša? Zločest je, neposlušan i hoće me ugristi. To vam je gadna narav, ti malamuti. Samo da mu se skitati po ulici i lajati na druge pse. Kad izađe van, uopće me ne sluša, a u dvorištu je kao mačka, dobar. Imali smo mi i prije psa, iste pasmine, kojega su nam otrovali, pa smo nakon njega doveli Baka - priča Josip.

Nedavno je razgovarao sa suprugom i složili su se da nakon Bakove smrti, kad do toga dođe, neće nabaviti novoga psa. Velika je to obveza, priznaje, brinuti se o životinji na dvorištu.

- Osim toga, tu su i zakoni. Te ovako mu treba izgledati kućica, te ovo, te ono. Previše je to - kaže i dodaje kako razmišlja o tome da tuži pojedince i udruge koji su objavili njegovo ime i prezime te ga nazvali zlostavljačem, što on nikako nije. Zlostavljanje je, ponavlja nam, dugotrajan proces, a on je svojega psa udario samo jednom u životu: u srijedu.