John F. Kennedy - predsjednik koji ne umire
Tokom epidemije velike gladi krajem 19. vijeka u Irskoj na Novi kontinent sa svojom porodicom doselio se i Patrick Kennedy. Novi dom pronašli su u novoformiranoj državi Massachusetts. Nekoliko godina kasnije njegov sin, otac maloga Johna - Joseph, postao je ključni čovjek u očuvanju jedne polupropale bostonske banke.
Vremenom je postao jedan od najutjecajnijih bogataša u Bostonu, te shodno tome želio imati udjela i u američkoj vlasti. Mnogo je ulagao u budućnost svoga starijeg sina Josepha Jr, no nakon njegove pogibije u II svjetskom ratu, svu pažnju je usmjerio na mlađeg i buntovnijeg Johna, koji je jedno vrijeme bio i zapovjednik torpednog broda.
Njegovo poznanstvo sa republikanskim senatorom Josephom McCarthyjem, ali i zajednička averzija prema komunizmu ojačali su poziciju njegovog sina u antikomunistički orjentisanom američkom društvu.
Godine 1960. počela je kampanja za predsjednika SDA, a John F. Kennedy slovio je za jednog od favorita. Njegovo poznanstvo sa utjecajnim javnim ličnostima, bliske veze sa mafijom i mladoliko lice popularisali su ga među neopredjeljenim glasačima u politički i ekonomski najjačoj državi Zapada.
No, bez obzira na sve mrtva trka se vodila između njega i republikanskog kandidata Richarda Nixona. U jednoj radijskoj emisiji Nixon je argumentima nadjačao Kennedija, iako se ovaj postavio kao antikomunista i veliki borac za američki utjecaj nad Sovjetima. Amerikanci su blagu predonst već tada u anketama počeli davati republikancima. Za demokrate se činilo da će izgubiti utrku.
Ali kako je televizija već tada imali ogroman utjecaj na američko društvo, jedna TV debata sve je promjenila. Televizijsko sučeljavanje harizmatičnog Kennedija i ne baš tako naočitog Nixona ženskoj populaciji u SAD-u bio je jasan znak za koga glasati...
Januara 20. četrdesetčetverogodišnji John F. Kennedy postao je 35. predsjednik Amerike, a prvi katolik u historiji na toj poziciji u većinski protestantskom društvu.
Njegovo predsjednikovanje su obilježili mnogi skandali, ali i veliki potezi bitni za cijelo čovječanstvo. Najvažniji od njih je Program Apolo, koji je bio je treći svemirski program sa ljudskom posadom Američke civilne Nacionalne aeronautičke i svemirske agencije (NASA). U maju 1961. u Kongresu je izjavio: ''Vjerujem da se ova nacija samoj sebi treba obavezati da postigne cilj kojim bi prije kraja ove decenije odvela čovjeka na Mjesec i vratila ga sigurno nazad na Zemlju. Nijedan projekt u svemiru u ovom razdoblju neće biti tako impresivan za čovječanstvo te važniji u dugoročnom istraživanju svemira; i nijedan neće biti tako težak i skup za ostvariti...''.
Sa Martinom Lutherom Kingom se borio za prava manjina, a mlađem bratu Robertu pružao podršku u obračunu sa organizovanim kriminalom, ali nije uspio progurati set ekonomskih reformi kojima su se protivili i neki demokratski senatori i kongresmeni s Juga.
Veliku podršku pružao je neuspjelom rušenju režima Fidela Castra i dominaciji nad Sovjetima. No, uporedo su tri sile - UK, SAD i SSSR potpisale sporazum o zabrani nuklearnih pokusa na površini Zemlje.
Njegova supruga Jacqueline život sa njim u predsjedničkoj palati nazvala je kao život u Camelotu. Samo njegovo predsjednikovanje zvali su tim terminom. Stvarali su sliku idealne porodice. Tu idilu djelimično je rušila navodna priča o aferi sa Marilyn Monroe nakon što mu je za rođendan otpjevala čuvenu ''Happy birthday, mister president''.
Ubijen je 22. novembra 1963. godine u Dallasu, Texas. Prilikom predsjedničke kampanje posjetio je tu saveznu državu u želji da privuče glasače s Juga, koji ga baš i nisu voljeli. Za atentat je optužen marinac Lee Harvey Oswald, koji je nakon samo 2 dana ubijen. Ovaj čin i danas vuče niz kontroverzi, a u ''razjašnjavanju'' istoga najviše je profitirao Hollywood.