Kako su Gastarbajteri ostali u Njemačkoj?!

Gastarbajter (njemački: gastarbeiter, doslovno "gostujući radnik" ili "radnik gost") je naziv koji se originalno koristio za sezonske radnike.

Sezonski radnici su se 1960-ih i 1970-ih doseljavali u Zapadnu Njemačku iz drugih zemalja, najčešće s juga Evrope (uključujući bivšu Jugoslaviju) ili Tursku. Doseljavanje je organizirala zapadnonjemačka vlada u okviru posebnog programa (njemački: Gastarbeiterprogram) uslijed akutne nestašice radne snage izazvane kako demografskim gubicima u drugom svjetskom ratu, tako i naglim porastom ekonomske aktivnosti uslijed ekonomskog čuda 1950-ih.

Pitanju izvoza radne snage u Zapadnu  Njemačku Jugoslavija je pristupila sistematski već šezdesetih godina, potpisivanjem niza sporazuma sa zemljama koje su primile radnike iz Jugoslavije, a time i iz Bosne i Hercegovine. Od 1963. godine i donošenja “Uputstava o zapošljavanju radne snage u inostranstvu”, zatim potpisivanjem sporazuma sa SR Njemačkom 1968. godine, Jugoslavija je uredila odnose o radničkim migracijama.

Za "gostujuće radnike" se očekivalo da će njihov boravak u Zapadnoj Njemačkoj biti privremen kakav je recimo slučaj bio sa Italijanima, ali većina Balkanaca i Turaka su se trajno naselili, odnosno sa sobom doveli porodice. Program doseljavanja radnika je obustavljen 1973. godine nakon ekonomske krize izazvane naftnim šokom. Usprkos toga, dolazak gastarbajtera je na duži rok imalo dramatične posljedice na demografsko stanje i kulturu u Njemačku, gdje danas živi 4 miliona Turaka.

Dugotrajnost navedenog procesa, pak, rezultirala je činjenicom da se sada već može govoriti o novim generacijama stranaca, tako da već imamo formirane manjinske zajednice u skoro svim zemljama Zapadne Evrope formirane od gastarbajtera.

Izraz gastarbajter je kasnije preuzet u postsovjetskim republikama, pogotovo u Rusiji, te se koristi za doseljenike i sezonske radnike iz drugih republika bivšeg SSSR-a.