Previše se napušili pa ih spašavali sa planine
Planina u Engleskoj nije niti posebno visoka, niti 1000 metara, ali 'trava' je čini se bila baš 'ljuta'...
Četvero penjača koji su se u subotu uzverali na najvišu planinu u Engleskoj, Scafell Pike, visok 978 metara, na kraju je morala spašavati policija Cumbrije. Policija je izvijestila da je skupina mobitelom zvala u pomoć kako bi im objasnila da su se napušili kanabisa, te da su "postali nesposobni hodati". Policajcima nije preostalo drugo nego da pozovu u pomoć lokalnu službu gorskog spašavanja. Uspjeli su ih spustiti, ne u halucinogenom smislu, već za tri sata otkako su primili poziv.
Policija je priopćila i to da je u spašavanju angažirala i helikopter te hitne medicinske službe. O tome kakve je vrste "kanabis" koji su penjači uzeli i "postali nesposobni hodati" – je li riječ o marihuani, hašišu ili ulju – policija nije izvijestila. Kako tamošnja policija s javnosti ima običaj komunicirati preko interneta u realnom vremenu, pa i preko društvenih mreža,samo na Facebooku uslijedilo je nešto više od 1000 komentara, među kojima i pozivi da se spašenima sada izvoli ispostaviti račun za troškove spašavanja.
Policijski načelnik je, međutim, iskoristio priliku za upozoriti na ponašanje izletnika u planinama: "Nikad ne podcjenjujte planine. Sigurnost u planini je vaša odgovornost... Uzimanje alkohola ili bilo koje druge tvari koja bi vam mogla smanjiti sposobnost rasuđivanja, izrazito povećava opasnost od toga da upadnete u nevolju. Takvim stvarima nema mjesta na planini."
Povijest je inače krcata velikim ljudima koji su češće ili rjeđe koristili droge, samo što su to činili doista pazeći na svoju sigurnost. Salvador Dali koristio je LSD isključivo kod kuće, i to uz mehanizam koji ga je budio točno kad bi ga najmoćniji halucinogen najgore razbio. Winston Churchill je pod stare dane, nakon moždanog udara, vitalnost podizao amfetaminima, ali u umjerenim količinama, za razliku od alkohola na kojem se nije štedio. Vincent van Gogh se, međutim, kao mnogi umjetnici, nije štedio; pio je absint.
Samuel Taylor Coleridge uživao je opijum, po čemu nije nikakva iznimka svog doba, ali je to činio, bar je tako tvrdio, kako bi ublažavao simptome svog bipolarnog poremećaja. Po opijumu nije nimalo netipičan ni Jean Cocteau, ali jest po tome što je svoj roman "Užasna djeca" napisao 1929. u rekordnom roku dok je prolazio kroz agoniju apstinentske krize dok se skidao s opijuma. O alkoholizmima ne vrijedi niti govoriti, barem o onima koji su uspijevali biti društveno funkcionalni.Charlesa Baudelairea, primjerice, nisu uništile droge, točnije opijum, nego alkohol koji ga je doveo do fatalnog moždanog udara. Lord Byron bio je jedan od ekstremnijih primjera razdoblja romantizma, posebno s laudanumom. U istom klubu derivata opijuma bili su i Stoker, Dickens, Keats, Shelley... U drugoj polovici 19. stoljeća u modu je ušao i kokain, te još neke droge "novog svijeta".