Majka ga je napustila nakon poroda, a njegov san je da zagrli ženu koja ga je usvojila

Szabolcsa Kollingera iz Mađarske majka je zbog hendikepa ostavila odmah nakon rođenja. Usvojila ga je žena slična njemu, ali on još uvijek ne može da je zagrli.

Szabolcs boluje od veoma rijetkog poremećaja - tetra-amelia sindroma, zbog koga je došao na svijet bez ruku i nogu. Međutim, ako uspije da skupi dovoljno novca, dobiće bioničke ruke i prvi put u životu zagrliti ženu koja ga je usvojila.

Dvadesetdvogodišnji mladić rođen je u Dunapataju, u Mađarskoj. Strahujući da neće biti u stanju da se brine o djetetu, majka ga je ostavila u porodilištu i djete je smješteno u dom.  

Kada je imao tri godine, u mađarskom ženskom časopisu “N’k Lapja” objavljena je priča o njemu, sa ciljem da se nađe staratelj za napuštenog dječaka. Usvojila ga je Magdolna Antal czy, koja, kao i on, nema obje noge i ima samo jednu ruku.

“Koliko znam, taj članak je bio veoma čitan. Mnogi su htjeli da me usvoje, ali medicinska sestra koja je brinula o meni ih je uglavnom odbijala”, sjeća se Szabolcs.

Sve dok se nije pojavila Szabolcsova maćeha, koja je tada imala 48 godina.

“Već je imala dvoje djece i prodavala je novine. Bila mi je slična, ni ona nije imala noge, imala je samo jednu ruku. Ona je idealna majka za mene”, kaže Szabolcs.

Szabolcs je pohađao školu za fizički hendikepiranu djecu, gdje je naučio da koristi usta i dio ruku koji ima. Naučio je i kako da jede, pije i obuče majicu bez tuđe pomoći. Danas može da uradi mnogo toga: pliva, igra fudbal i stoni tenis, sanka se, ide na časove crtanja i slikanja.
 
Szabolcs je nedavno pročitao članak o kompaniji “Be-Bionic” iz Leedsa (Engleska), koja proizvodi bioničke ruke. Sada čeka trenutak kada će ispuniti svoj san o tome da postane još manje zavisan od tuđe pomoći.
 

Jedna bionička ruka košta oko 35.000 funti, ali je mađarsko Nacionalno zdravstveno osiguranje odlučilo da pokrije 80 odsto troškova, što znači da će Szabolcs morati da obezbjedi ukupno 14.000 funti (za svaku ruku po 7.000 funti).
 

Iako mu je država ponudila cijeli iznos, on je odbio novac i umjesto toga pokrenuo kampanju za prikupljanje sredstava preko interneta.
 

“Odlučio sam da ne uzimam kompletan iznos koji bi obezbjedile različite državne zdravstvene institucije, jer želim da mi prijatelji pomognu. Svaki dan pišem blog, a uzvratiću im tako što ću s njima podijeliti svoja iskustva”, kaže Szabolcs.
 

Nedostaje mu još 1.000 funti da bi obezbjedio sredstva za jednu ruku. Kada dobije proteze, prvi put u životu moći će da zagrli maćehu, koja ga je ohrabrila da ide za svojim snovima.