BORI SE ZA ŽIVOT Gedža iz "Kursadžija" u bolnici i evo kroz kakvu agoniju prolazi (FOTO)

Glumac Ranko Goranović prije 14 dana je slomio stopalo, nakon čega su nastali trombovi, te je hitno hospitalizovan. Iz bolničke postelje poručuje da je na vrijeme otišao kod ljekara, inače pitanje da li bi sada bio živ.

Glumac i defektolog Ranko Goranović, koga svi odlično pamte po ulozi Gedže u komediji “Kursadžije”, prethodnih nedjelja vodio je bitku za život. U ispovijesti otkriva da mu je usljed tromboze koju je dobio prelomom kostuju stopala život visio o koncu.

Ranko Goranović zahvalan je Bogu što je na vrijeme otišao kod ljekara, a teško mu je što sada mora da miruje.

- Moja priča započinje onog trenutka kada sam slomio stopalo na ulici, tačnije dvije kosti. Pio sam određene medikamente, ali nakon nekoliko dana mi je otekao list. Osjećao sam da se zamaram, imao sam jake bolove u grudima i imao sam subfebrilnu temperaturu. Nešto mi je govorilo da treba da odem kod ljekara iako sam smatrao da sam zdrav kao dren. Divan čovjek iz Hitne pomoći me je posavjetovao da postoji mogućnost da se radi o trombu i poslao me u Ortopedsku kliniku na Banjici. Otišao sam tamo i rekli su mi da nisam za njih već da idem na vaskularnu kliniku. Došao sam do Urgentnog centra, gdje su izuzetni stručnjaci, radnici i jako požrtvovani za pacijente. Moram to da hvalim zato što jeste tako. Uradili su mi EKG i ultrazvuk srca i konstatovali da sam potpuno zdrav. Onda su predložili skener pluća gdje su ustanovili da imam tri tromba u desnom plućnom krilu i emboliju pluća - započinje za “Blic” priču Ranko dok leži na prvom odeljenju klinike za pulmologiju KCS i nastavlja:

- Tada su mi rekli da sam u zadnji čas došao, ne znam da li bih preživio tu noć ili sljedeću?! Ujutru su me odmah smjestili u sobu broj 13, moj taličan broj. Sutradan je urađen dopler noge i u listu su našli neorganizovane trombove. Tačnije trombove koji mogu svakog trenutka da krenu. Ovo je moj apel svima koji se povrijede da od ljekara traže lijek protiv zgrušavanja krvi. Nemojte pristajati na suhoparne odgovore biće to uredu. U mom slučaju ugrušci su prošli i došli do lijevog plućno krila, embolija se liječi, ali sada je rizik u desnoj nozi, gdje pri najmanjem pokretu, tipa kašljanja ili odlaska u toalet, posljedice mogu biti fatalne - priča glumac kog su najviše pogodili zabrinuti pogledi supruge i majke tokom posjeta u bolnici.

- Kada bih morao da biram, pre bih izabrao smrt nego da me udari šlog, pa da ponovo moram da učim da jedem, govorim i prepoznajem svoje voljene. Najviše sam se uplašio prvog dana posete. Noć pre toga sam prelistavao i završio celokupnu priču sa sobom. Bilo je tu mnogo sitnica koje su uticale na moj psihički razvoj i jačanje. Preko puta zgrade u kojoj je ležim je zgrada gdje je umro moj otac, isto od tromboze. Najviše sam se uplašio kada su došle supruga i majka, kada sam ih video da su im zenice toliko raširene, tada sam shvatio da su definitivno u strahu. Teško je gledati strah u očima onih koje volite, tada sam se baš uplašio - ističe popularni Gedža.

- Kada su mi saopštili da je najgore prošlo, nakon četrnaest dana, koliko se čekalo da analize pokažu da je sve u najboljem redu, i dalje nisam imao olakšanje. Jednostavno, to je još u meni, trombovi mogu da se pokrenu i za cijeli život mi je ostala sumnja u glavi i moraću da se čuvam. Nema više malog fudbala, trčanje za ženama i autobusom. Sljedeća tri mjeseca ne mogu da budem vrijedan i dovoljan sebi i porodici da radim i zaradim. Neću biti koristan zajednici - završava priču Goranović, koji će uskoro biti pušten na kućno liječenje.

Dvoje ljudi sam ispratio na vječni počinak

Tokom boravka u bolnici Ranko je sreo prijatelja koga poznaje 17 godina, ali se ubrzo rastao s njim.

- Za tri dana u bolnici ispratio sam dvoje ljudi iz sobe na vječni počinak. Slučajnost me je naterala da čovjeka koga poznajem 17 godina sretnem ovdje i da ga ispratim. Drugi gospodin je preminuo nakon što se vratio iz toaleta. Tada sam pomislio šta je život. U jednom trenutku pričaš sa čovejkom i smiješ se, a u drugom ga u nekoj vreći nose i on ne postoji. Zato se smrti ne treba plašiti, ona dođe i čovek se ugasi. Obično kažem onaj što umre, taj se izvukao, a nama ostaje da peglamo još ovaj život. Rekao sam Bogu ovako: “Ako treba, uzmi me odmah, a ako ne treba, nemoj me ostavljati da ponovo moram učiti da hodam, jedem i prepoznajem drage. Ako sam završio posao na zemlji, evo me, a ako imam još posla, da ostanem”. Imam predstavu koju radim već osam godina, koja se tiče borbe protiv narkomanije, gdje edukujem mlade ljude, policajce, ljekare i cijelu našu zajednici o tom zlu - priča Ranko.