STAVILA JE OMČU OKO VRATA I VIKNULA "ŽIVJELA JUGOSLAVIJA": Nevjerovatna priča o hrabroj djevojki

Mila Matejić je početkom rata, prikupljala je oružje patrizanima, kao i municiju, novac i sanitarni materijal, a prvo oružje donirao je niko drugi do njen otac Mata. Dopustio joj je da u roditeljskoj vili, zajedno sa sestrama štampa propagandne letke. u ovoj kući je kasnije funkcionisala i partijska tehnika.

Mila Matejić je kao kćerka imućnog industrijalca mogla da uživa u svim čarima lagodnog života. Posjedovala je sve što bi svaka djevojka tog vremena željela - od bunde do klavira.

Međutim, ona je željela da svi budu jednaki, da svi imaju bunde i klavire, i zato se još kao djevojčica pridružila komunistima...Bila je kćerka bogataša, mogla je da ima sve šta hoće, ali izabrala je borbu za jednakost i pravdu. Ovo je platila životom.

Imala je samo 22 godine, kada je zajedno sa još 24 komunista obješena u Pančevu. Dok se spremala egzekucija, Mila je uradila nešto što će zauvijek izazivati divljenje i strahopoštovanje kod svih koji saznaju za ovaj njen čin...

U narodu je ostala poznata po tome što je bila revolucionarka, predratna skojevka, čiji je mladi život, zbog ilegalnog rada protiv vlasti, okončan na vješalima. Ova Vrščanka je bila prva i jedina žena jedriličarski akrobata u Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata.

- Na opšte iznenađenje, ta lijepa djevojka nije molila za milost, kao ni ostali stradalnici u Pančevu. Naprotiv. Prkosno je uzvikivala parole “Živjela Jugoslavija!” i “Živio KPJ!”. A kad je došlo vrijeme za egzekuciju, odgurnula je svog dželata, zabacila dugu plavu kosu i sama stavila omču oko vrata - opisao  u svom saslušanju njemački ljekar koji je prisustvovao mnogobrojnim egzekucijama.

Mila je pod uticajem priča svog oca koji se vratio iz zarobljeništva u Rusiji opijen velikim idejama, krenula revolucionarnim putem.

6. aprila 1942.godine vlasti su, zahvaljujući jednom od njenih drugova, saznale za njen ilegalan rad. Zajedno sa većom grupom revolucionara, završila je u zloglasnom Špilerovom zatvoru u Zrenjaninu u kom je provela dva i po meseca.

Uprkos tome, Mila je održavala duh stalno pjevajući i smijući se, nije plakala čak ni kada su je tukli. Zato što nije htjela da oda svoje drugove, na javnom vješanju bila je izabrana za primjer ostalim neposlušnicima.

U znak zahvalnosti, njeni saborci su pojedinim ustanovama u gradu, dale ime Mila Matejić.

(Espreso.