TEŽAK ŽIVOT POPULARNE GLUMICE: Rođena je u jeku rata, probala drogu i o tome otvoreno govori!

Prva asocijacija na Jelisavetu Seku Sablić svakako je humor, no ova izvrsna umjetnica i jedna od najboljih jugoslovneskih glumica, za sebe privatno to ne može reći.
 
Kako naglašava uopšte nije duhovita, pa dodaje da je čak i mrgud.
 
- Rođena sam u Beogradu, na Čuburi, u bolnici koja danas nosi naziv "Za majku i dete" u Tiršovoj ulici. Rodila sam se 1942. godine, u jeku rata i najstrašnijih opasnosti za mene, moju majku i oca, jer moja majka je bila Jevrejka - Sefardkinja sa Dorćola. Nikada tokom rata nije nosila žutu traku. Kada se udala za mog oca, Stevana, hrišćanina i preselila na Čuburu, roditelji su je se odrekli. Nije imala kontakta s njima sve dok njenu familiju, pet sestara sa decom, nisu odveli u logor na Sajmište - rečenice su iz autobiografije ove talentovene glumice "Moja mala autobiografija".

Život je bio surov tih 40-tih godina prošlog vijeka. Seka to dobro pamti. u svojom monografiji se prisjetila i momentata koje je tokom rata proživljavala.
 
- Moj otac je poreklom sa Banije, pa smo često porodično odlazili u njegovo selo koje se zove Mala Gradusa. Tamo su ljudi bili još gladniji nego mi u gradu, tako da im je otac često slao pakete iz Beograda. Moglo bi se reći da je cijelo moje detinjstvo zapravo bilo lijepo. Obilježeno siromaštvom, ali bez muke, bez gladi. Otac je radio i brinuo da uvijek budemo siti. S druge strane, moja majka uvijek je željela da izađe - u pozorište, u bioskop, bila je željna "provoda", "luksuza"...Tako sam ja, kao mala, stalno govorila kako ću biti bogata. "Kad porasteš, šta ćeš biti?" - "Biću bogata!" Naravno, u realnosti je ispalo potpuno suprotno od toga, iako sam ostala pri stavu da je veoma važno obezbediti dostojan život koji ne podrazumjeva poniženja. Međutim, kako sam odrastala, sve više su me zanimale nematerijalne vrijednosti", rekla je za Novosti.

U nastavku još detalja iz njenog života..