SUPRUGA OTKRILA DETALJE O TESTAMENTU PAVLA VUISIĆA: 'Pošto mislim mreti, što bih i onako sve ovo pisao'
Posljednjih mjeseci po srpskim portalima se objavljuje tekst testamenta Pavla Vuisića iz 1982. godine, koji se poput dobrog gega "šeruje" po društvenim mrežama. Testament se prenosi nepotpun, što danas žalosti njegovu suprugu Mirjanu, poznatiju kao Sula, koja je 32 godine provela sa Pavlom i koja danas čuva sjećanje na njega.
Jedna je riječ problematična, koja ne mijenja samo smisao testamenta, reći će nam Mirjana Vuisić pri susretu u njihovom porodičnom stanu u centru Beograda, već i upućuje na pogrešno tumačenje karaktera velikog glumca.
U toj verziji Pavle Vuisić iznosi molbu da mu niko ne drži govor, niti jedne riječi, a u suprotnom će se u grobu prevrnuti, i ne samo to nego da će iz groba i ustati i tog koji to učini noću moriti "i koliko ih je na svijetu, da će im j...ti mater...". Doslovno tim riječima. Mizantrop, pomislilo bi se. Da je na kraju života zamrzio sve ljude... Ne, Pavle Vuisić nije mrzio ljude.
Iz originalne verzije testamenta, koji je svojeručno pisao, međutim, vidi se da je Pavle Vuisić napisao da moli da mu nikakav komunist -- što je podvučeno -- ne drži govora. I sve što sledi je upućeno njima, dakle komunistima.
Originalna verzija testamenta glasi:
Oporuka:
Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj svesti i zdravoga uma sastavlja ovu poruku. Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi. Mirjana, ako posle mene ostane, ima da me sahrani sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim telom vide i čuju.
Sahraniti me ima u grobnicu našu, govor posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovijeh šest popova (koje za inat hoću) da sve ono što se oko groba radi, rade i šute. Šute (ćute). Neka u sebi pjevaju.
Pošto mislim mreti, što bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi nikakav komunist ni govora, ali niti jedne reči ne progovori, jerbo ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svetu, je.em mater...
"Ne znam zašto im ta verzija više odgovora. Ne želim u to da se uplićem. Nedavno je objavljena knjiga o Pavlu u kojoj stoji ta verzija", kaže Mirjana Vuisić za Nedeljnik.
Pavlova supruga Mirjana govorila je zašto je veliki glumac mrzio komunizam i komuniste, kako je jednom kidnapovan i odveden na prijem kod Tita, kako mu je Milovan Đilas prekinuo novinarsku karijeru, zašto je izbačen sa Pravnog fakulteta, kako jednom nije izdržao i ušao u konflikt sa Krcunom. Govorila je o teškom životu u Beogradu prvih posljeratnih godina i sve o njegovoj unutrašnjoj drami - kako zbog društvenog uređenja koje nije podnosio, tako i zbog profesije koju je - prezirao. Unutrašnja patnja velikog glumca bila je toliko jaka da je pred kraj života, kada je bolest uzela maha bio blizu odluke o samoubistvu.