Ova dirljiva priča promijenit će vam život: "Tata, možeš li mi dati 25 dolara?"
Priča koja kruži internetom, iako možda nije istinita, sigurno će vas rastužiti i natjerati da se zapitate koje su zaista prave vrijednosti u životu.
Evo o čemu se zapravo radi.
Čovjek se sa posla vratio kasno, umoran i nervozan. Njegov 5-godišnji čekao ga je na vratima, spreman da ga pita nešto.
SIN: “Tata, mogu li nešto da te pitam?”
OTAC: “Da, naravno, reci, šta je?”
SIN: “Tata, koliko zarađuješ na sat?“
OTAC: “To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?”
SIN: “Samo sam želio da znam. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?”
OTAC: “Ako već moraš da znaš, zarađujem 50 dolara na sat.”
SIN: “Tata, molim te, možeš li da mi pozajmiš 25 dolara?”
Ovo je razbjesnilo oca. “Ako je jedini razlog što me pitaš da ti pozajmim 25 dolara taj da možeš sebi da kupiš nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, okreni se i idi u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječije idiotarije!”
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja. Kako se usuđuje da pita takva pitanja samo da bi dobio novac?! Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara. Stvarno ne pita često za novac. Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
“Jesi zaspao, sine?”, upitao je.
“Ne, tata, budan sam”, odgovori dječak.
“Razmišljao sam, možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.”
Dječak se uspravio, smješeći se. “Oh, hvala ti, tata!”, povikao je, i tada je izvukao snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet je počeo da se ljuti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
“Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?”, planu otac.
“Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam. Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom”, odgovori dječak.
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
Ovo je samo kratak podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas, a da ne provedemo neko vrijeme sa ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti, ali porodici i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.
(Izvor: Magazin.ba)