''Udovac sam, četiri godine živim sam''

Udovac sam, četiri godine živim sam i valjda sam se uželio razgovora. Nije to opravdanje za ono što sam uradio.U povratku s groblja, u autobusu nisam skidao pogled sa dvije cigančice u autobusu. Nisu imale više od 15 godina. Zaslijepljen predrasudama o Romima kao kradljivcima i neradnicima, samo sam čekao da “učine” nešto neprikladno.Sjedio sam i posmatrao ih. Nisu mi dale povoda ni za kakvu reakciju do momenta kad ih je jedna gospođa glasno upozorila da se odmaknu od njene tašne. Umjesto da ih uzmem u zaštitu, napao sam ih. Ustao sam sa sjedišta i jednu cigančicu uhvatio za ruku. U opštem metežu, vođen predrasudom i glupošću, namjerno sam nagazio to jadno dijete koje ništa nije zgriješilo.Tek uveče, kad mi se glava malo ohladila, shvatio sam koliko sam pogrešio. Stidim se svog postupka.