Pjesma Đurđevdan krije tešku priču: Ovako je nastala najtužnija srpska himna! (VIDEO)

Nostalgija
Pjesma Đurđevdan krije tešku priču: Ovako je nastala najtužnija srpska himna! (VIDEO)
Drumovi odoše, a ja osta', nema zvijezde Danice, moje saputnice.

Drumovi odoše, a ja osta', nema zvijezde Danice, moje saputnice.
 

Malo je poznato da je veliki hit "Đurđevdan“ zapravo stara predratna pjesma koja bi možda do danas i bila zaboravljena da nije bilo jednog sudbonosnog voza i jezivih zločina počinjenih u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Te 1942. Žarku Vidoviću, danas uglednom istoričaru umjetnosti i likovnom kritičaru, bilo je tek 20. godina. On je kao dobrovoljac učestvovao u Aprilskom ratu 1941, a samo nekoliko mjeseci kasnije uhapšen je u Sarajevu i od tada je bio u zatvoru – prvo njemačkom, pa zatim ustaškom.

Tako se 6. maja 1942. godine, na Đurđevdan, i obrio u "velikom transportu" - vozu kojim su ustaše prevozile sarajevske zarobljenike u "logor smrti" - Jasenovac.

"Izveli su nas iz zatvorskih ćelija u ranu zoru. Pamtim, bilo je ledeno jutro, a ustaše su komentarisale da su Srbima pripremile pravi "Đurđevdanski uranak". Sve su nas potrpali u vagone, a neko je, ne znajući u to vrijeme gdje idemo i šta je Jasenovac, zapevao, valjda da razbije strah, pjesmu "Đurđevdan“ koji je nekoliko nas odmah prihvatilo," priča za Dnevno.rs profesor Žarko Vidović.


"Malo je poznato da je veliki hit "Đurđevdan“ zapravo stara predratna pjesma koja bi možda do danas i bila zaboravljena da nije bilo jednog sudbonosnog voza i jezivih zločina počinjenih u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata. To da smo mi tu pjesmu pjevali na putu za Jasenovac, poslije rata se dosta spominjalo, pa je Bregović uzeo tu pjesmu, obradio je novim stihovima i tako je ona postala poznata. I prvobitne riječi pjesme su bile o ljubavi, ali tek je Bregovićeva verzija učinila ju je planetarno popularnom", tvrdi Vidović.

Policiju Nezavisne države Hrvatske je, seća se sagovornik, pesma toliko nervirala da su zatvorili vrata vagona. Zatvorenici su se tako uskoro našli zaključani, bez vazduha i u potpunom mraku. U vagone u koje u normalnim uslovima staje 40 ljudi, ustaše su smestile 200 zatvorenika.

Od 3.000 zarobljenika koliko je krenulo iz Sarajeva, do logora je stiglo oko 2.000. Svaki treći zarobljenik je umro – od gladi, iscrpljenosti, bolesti... A prvi pakao – Jasenovac, tek ih je čekao.

Ne propustite