'Uvijek se naježim kada se sjetim da sam to večer, kada sam upoznao svoju sadašnju djevojku prije 5 godina, umalo ostao kući'

Uvijek se naježim kada se sjetim da sam to večer, kada sam upoznao svoju sadašnju djevojku prije 5 godina, umalo ostao kući. Toliko slučajnosti. Deda koji mi šalje 3.000din da imam, objava da su vježbe u 8:00 otkazane, i drugar koji me smara da odemo na tu žurku faksa, a rijetko izlazi. Ona je došla sa drugaricom, mojom koleginicom iz grupe, jer je imala 1h viška (kasnila joj je drugarica sa kojom se nalazila) dok ne ode gdje se uputila. Za njihovim stolom moj poznanik (sa kojim sam progovorio 2x možda) koji kaže stanite vas dvojica sa nama zbog gužve. Malo, po malo uđemo u priču, ostane ona duže, tjst dođe drugarica tu. I dalje sve ide svojim tokom. Samo pomislim koliko se sitnih stvari poklopilo, da mi deda nije poslao pare, da nisu otkazali vježbe, ne bih otišao tamo i naježim se kada pomislim kako li bi mi život izgledao jer je nigdje drugdje ne bih sreo (sa tom drugaricom koja je dovela se viđa jednom u 5 mjeseci, a ja je osim na faksu nigdje ne viđam).