Genijalac iz Makedonije: Dječak koji budućnost vidi kroz 'Google Glasses'

Četrnaestogodišnji Marko je prilično zauzet ovih dana. Osim škole, koja mu odlično ide, vrijedno se sprema za državno takmičenje Makedonije u informatici. U isto vrijeme radi u timu strane kompanije koja razvija nove tehnologije za potrebe "Google Glasses-a".

Postao je svetski poznat kao simpatično dijete manje od kompjutera na kojem je radio. Danas već odlučni momak koji tačno zna što želi raditi i kako da to postigne. Projekat je još u toku, pa Marko kaže da ne može otkrivati previše detalja. Ali, u njegovom se glasu primećuje strast kada priča šta radi i uzbuđenost što je zadovoljena njegova znatiželja:

"Fokusiran sam na kompjutersku nauku i algoritme, ali također i na projekte s novim tehnologijama. Trenutno radim na projektu s 'Google Glass' s jednom australijsko- kanadskom kompanijom. Biće vrlo zanimljivo kad to izađe. Posao me ispunjava zato što imam mogućnost da radim na tehnologijama koje nisu lako dostupne", kaže Marko.

"Kompjuterski Mozart"

Makedonski Bill Gates ili "kompjuterski Mozart", kako su ga nazvali svjetski mediji kad je postao najmlađi Microsoft sistem inžinjer na svijetu sa samo osam godina, posjeduje koeficijent inteligencije od 147 i nadprosječne rezultate na psihološkim testovima. Autor je dvije knjige, predavao je informatiku i govorio je na velikim konferencijama koje je organizovao i Google.

Poseduje 12 Microsoft certifikata za komjputerske vještine i dosad je proživio život kao rijetko koje dijete u njegovom uzrastu. Ali, ono što praktično može da pokaže ovaj momak- tek slijedi. Do sada je skupljao znanje i iskustvo:

"U početku sam učio o mrežnim sistemima, za koje imam certifikate, ali s vremenom, promijenio mi se interes za programiranje i algoritme. Zanimaju me inovacije, pronalaženje načina kako da se usavrše i ubrzaju postojeće tehnologije, aplikacije komjuterske tehnologije u nauci", objašnjava Marko za Al Jazeeru Balkans.

Markova majka, Radica,  prati ga u svim dosadašnjim izazovima. Kaže, koliko je teško, toliko je i zadovoljstvo biti roditelj ovakvog djeteta.

Ona kaže da je Markovim potencijalima potrebno posebno školovanje i više stručne literature. Putovanja na konferencije i takmičenja su skupa. Dodaje kako, za sada, ne vidi njegovu budućnost u Makedoniji:

“Iz vlastitog iskustva, djeca u našoj zemlji nemaju uslove za razvoj, roditelji se moraju sami snalaziti kako znaju i umiju da bi mogli osigurati bar minimum uslova. Na žalost, u Makedoniji nema posebnih odjeljenja ili stručnih osoba koje bi pomogle talentiranim učenicima da se pravilno razviju i postignu potrebni nivo znanja”, kaže Radica.

Makedonija je mala za ogromni talenat Marka Čalasana. Sada je na prvoj godini privatne gimnazije u Skoplju, dok je u mislima na prestižnom američkom univerzitetu MIT, gdje bi, smatra, dobio najbolje uslove za realizaciju svojih potencijala. Da bi ostvario svoj san, potrebna mu je stipendija, a za nju treba samo da nastavi s dobrim rezultatima na testovima koje polaže i koje nestrpljivo očekuje.

Zahvalni su na pomoći koju su dobili od države, ali to nije dovoljno:

"Nema dovoljno podrške za razvoj, bar ne u ovoj regiji. Potrebna je vanjska pomoć, nemam s kime da komuniciram kada se spremam za takmičenja, sam se spravljam s time”, kaže Marko.

Djetinjstvo i vaspitanje

Privatno obrazovanje mu trenutno osigurava strani mentor, a sve više stranih kompanija pokazuju interes za njegov potencijal. Radica kaže da se na njega u Makedoniji i dalje gleda samo kao na dječaka:

"Na žalost, makedonske kompanije nisu shvatile njegovu posvećenost i stručnost, pa zato su ga angažirale strane kompanije za projekte na kojima može pokazati svoje dugogodišnje iskustvo. Potrebno je da imamo velike kompanije koje bi imale potrebe za stručnjacima, gdje se uposlenici mogu dokazati u svojim oblastima, da ekperimentiraju i stvaraju nove proizvode. Jednom rječju - da imaju slobodu”, kaže majka Radica.

Iako bi mogao, Marko je odlučio da ne ubrzava svoje školovanje. Kaže kako nikad nije htio da postavi prijatelje i druženje u sjenku buduće karijere. Ima normalno djetinjstvo i vaspitanje. Od kad zna za sebe on je na kompjuteru. Kad radi, a to je prosječno šest sati na dan, ne dozvoljava da ga nešto dekoncentriše, a to poručuje i svima koje provode vrijeme na kompjuteru, na društvenim mrežama ili u igranju igrica:

“Samodisciplina je jako važna. Igrice i Facebook se ne trebaju odbaciti, ali se trebaju odložiti nakon ostalih obaveza. Trebaju biti dio slobodnog vremena čovjeka”, poručuje Marko.

Porodica Čalasan se nada da će jednog dana u Makedoniji i regiji biti kompanija kakvih ima u Silikonskoj dolini u Kaliforniji. Kažu da to nije naučna fantastika i da je lako ostvarljivo, s obzirom da na Balkanu ima dobrih IT generacija.

U međuvremenu, Marko naporno radi. Spreman je za nove izazove. Pun je optimizma kada gleda u budućnost:

"Biće sve dobro", kaže na kraju razgovora mladi makedonski genijalac.