"Vratile su mi se te slike, davno zaturene među ostalim sjećanjima"
Juče jeu našem kraju padala kiša. Vratile su mi se te slike, davno zaturene među ostalim sjećanjima. Sombor devedesetih, pada jaka kiša. Nas četiri klinca, četiri drugara: Sale, Mićan, Vejin i ja. Svi smo kod Saleta u njegovom velikom dvorištu u auto prikolici. Dole smo stavili staro ćebe, pokrili smo je šatorskim krilima i najlonom. Jesenje poslijepodne, prava provala oblaka a mi u suhoj prikolici, zaštićeni šatorskim krilima od kiše, imali smo i kinesku baterijsku lampu da se vidimo. Pričanje "ozbiljnih tema" pa onda smijeh. Idilu nam je na momenat samo prekinuo Saletov otac kada je došao da provjeri da li smo na suhom i otišao kada je vidio da uživamo, da ne možemo biti bolje. Sada je Sale uobražen, prekinuo je kontakt sa svima nama sa kojima je odrastao, Vejin je daleko, čuo sam da u Emiratima uči djecu da igraju košarku, jedino se Mićan i ja redovno čujemo, kada odem do Sombora izađemo na piće, sjetimo se ovakvih uspomena koje mi mnogo znače, koje ne bih mijenjao ni zašta na svijetu...