'Nedavno sam spremajući tavan naišla na kutiju sa starim knjigama, još iz doba kada je moja prabaka bila djevojka'

Nedavno sam spremajući tavan naišla na kutiju sa starim knjigama, još iz doba kada je moja prabaka bila djevojka. Listajući jednu od knjiga naišla sam na ljubavno pismo upućeno mojoj prabaki. Radilo se o tome da se ona morala udati sa 16 godina za nekoga kome ju je njen otac obećao. Mladić koji je to pisao obećao joj je da će ju spasiti od toga braka čim bude mogao, da će zajedno pobjeći i da ga, iako će se udati, ne zaboravi. U potpisu je stajalo ime Zvonko. Nisam mogla vjerovati, mislila sam da je to pismo samo uspomena na nešto što je bilo, ali moja prabaka se stvarno udala za Zvonka. Kada sam se raspitala, rekli su mi da su se vjenčali kasno, tek sa 33 godine, a što je bilo prije nitko ne zna. Da je barem ona tu da je pitam. Ljubav je čudo.