ŽIVJELI SU BRZO I ZAVRŠILI U KRVI: Ovo je 6 NAJBRUTALNIJIH kriminalaca sa beogradskog asfalta! (FOTO)

Oni su devedesetih punili novineske stupce, a umjesto ispravki odgovori uvrijeđenih bili su pucnji. Živjeli su brzo i umrli mladi, a svoje živote su mijenjali za legendu.

Žestoki momci sa beogradskog asfalta živjeli su po devizi: bolje živjeti jedan dan kao kralj, nego cijeli život kao crv.

Romeo Savić 
Rat protiv policije

1. Jedan od takozvanih kraljeva beogradskog podzemlja tvrdio je da nije kriminalac jer prodaje samo drogu otetu od dilera koji su radili za policiju. Nađen je mrtav 8. novembra 1994.

Romeo Savić bio je jedan od onih momaka koju su devedesetih godina važili za “kraljeve podzemlja”. Ali za razliku od većine svojih drugova po oružju, on nije pristajao da ga zovu kriminalcem. 

Na pitanje Vojislava Tufegdžića i Aleksandra Kneževića, autora kultnog filma “Vidimo se u čitulji” i knjige „Kriminal koji je promijenio Srbiju“, kako bi onda objasnio to što radi i šta zapravo jeste, odgovorio je: “Nisam kriminalac, već čovjek koji mora da radi neke stvari. Ne privlače me velike pare i zato sam normalan. Ali para imam, a ako bog da, imaću ih i više.”

Inspektori dileri

Romeo Savić je u Beogradu trgovao drogom.

Međutim, tvrdio je Savić, trgovao je samo drogom koju je otimao od onih narko-dilera koji rade za policiju.

Devedesete godine su, posmatrano iz današnjice, bile veoma čudne: kao što su danas u modi starlete, tada su kriminalci punili novine intervjuima.

Romeo Savić je u svojim javnim istupima govorio: “Otimao sam robu i kola policajcima i ljudima koji su u jakom srodstvu sa zakonom. Volio sam da to radim onim inspektorima koji su i sami kriminalci, a nisu imali smjelosti da stanu naspram mene. Možda sam i pretjerivao u toj želji, ali kunem se da niko normalan i pošten od mene nije stradao. Uvijek sam otimao od cinkaroša, pijanaca, indijanaca... Ponižavao ih i maltretirao. Često sam to činio zbog drugih. Poslije me je i to mnogo koštalo.”

Bio je Beograđanin, ali je mnogo vremena provodio u Novom Sadu, gde mu je živela djevojka. Objašnjavao je da ga je to robinhudovsko suprotstavljanje dilerima u policiji koštalo: “Uništili su mi vezu s djevojkom do koje mi je mnogo stalo... Ne mogu ni da zamislim kako su me predstavili kod djevojke koja to ničim nije zaslužila.”

O jajarama i drukarama

Poslije rušenja Miloševićevog režima ispostavilo se da je Državna bezbjednost raspolagala sa nekoliko stotina kilograma droge.

A još 1994. godine Romeo Savić uporno je ponavljao da ulični prodavci droge rade za dilere koji u Ministarstvu unutrašnjih poslova rade kao inspektori.

Poslije jednog njegovog intervjua pozvali su ga u MUP i od njega zatražili da demantuje svoje optužbe.

Odbio je, a urbana legenda kaže da im je rekao da svoju izjavu samo može da dopuni imenima policajaca koji sarađuju sa narko-dilerima. Tada su povukli svoj zahtjev.

U intervjuima za najrazličitije srpske i jugoslovenske medije je tada i Romeo Savić, kao i drugi „kraljevi podzemlja“, ratovao sa suparničkim klanovima. Novinari su prenosili “ko je jajara, a ko drukara”, ko se od koga krije i ko je koga zapalio za lovu, ali poslije takvih tekstova nisu štampane ispravke. Uvrijeđeni su se oglašavali pucnjevima. Tako je jednom prilikom i Romeo Savić bio ranjen, ali je docnije - u skladu sa nekakvim kodeksom “samuraja sa asfalta” - atentatorima oprostio...

Sumnjiva smrt

Okolnosti smrti Romea Savića nikada do kraja nisu razjašnjene: u tri sata poslije ponoći 8. novembra 1994. godine dobio je na pejdžer poruku da se javi dvjema djevojkama.

U četiri sata je izašao, u šest je nađen mrtav pred vratima svog stana: jedna od potpisanih djevojaka tvrdila je da nikakvu poruku nije slala... Imao je 24 godine.
Zvanična verzija bila je da je smrt nastupila posle tableta kojima je hteo da neutrališe dejstvo kokaina.

Podzemlje je vjerovalo da su mu se osvetili policajci dileri.

--->>>

(Kurir.rs)