ISPOVIJEST: Kada je beba došla, prijatelji su otišli

Australka Rebeka Sparou je mama troje djece, zbog čega je njezin živoz glasan, kaotičan i vrlo ispunjen. Međutim, ona je posvećena isključivo ispunjavanju želja i potreba svoje djece, zbog čega ne posvećuje dovoljno pažnje sebi i svom životu, kao ni jednom od njegovih glavnih aspekata - prijateljima. Otkad je na svijet donijela svoje mališane, ona je, po svom mišljenju, vrlo loša prijateljica. U cjelosti vam prenosimo njezino pismo sa portala mojpedijatar.co.rs

Zbog čega je tako?

"U nekom trenutku, kada nisam obraćala pažnju, postala sam užasna drugarica. Ona vrsta drugarice na koju ljudi počnu se žale tijekom večere kada prestanu raspravljaju o tome hoće li Ali proganjati timovi stražnjicu kao u 'fatalnoj privlačnosti' u emisiji 'Neženja' ", započinje svoju priču Rebecca.

"Ona vrsta grozne drugarice koja nikada ne odgovara na telefonske pozive. Ili i-majlove. Ili na SMS poruke. Ona vrsta drugarice koja 'lajkuj' vaš post na Facebooku čim ga postavite, ali koja 20 sekundi kasnije ne odgovora na vašu poruku. Ona vrsta drugarice koja je patetično nepouzdana.

Sigurno znate o kom tipu drugarice pričam. To je ona koja uvijek kaže: 'Naravno, donijet ću tri salate na roštilj u subotu', a onda PONOVO zakasni i dođe samo s bocom Pepsi Maxa (OPET) koju je usput kupila u trgovini niz ulicu. A onda ode ranije zbog bla, bla, bla. Ili još gore, jednostavno se ne pojavi.

Imali ste takvu drugaricu. I ja sam imala takvu drugaricu. A sada, iznenada, JA JESAM, dovraga, baš ta drugarica.

Oh, Bože!

I nisam potpuno sigurna kako sam dospjela u ovu situaciju.

Jer ja sam nekada davno bila divna drugarica. Sjećala sam se svih važnih stvari. Vašeg rođendana. Rođendan Vaše djece. Godišnjice smrti vašeg oca. Imena šefa u kojeg ste bile zaljubljene prije dvije godine, a koji je premješten u drugi grad. Sve sam otkazala da bih bila s vama tog subotnjeg popodneva kada je vaš pas uginuo. Sredila sam vam životopis kada ste aplicirale za posao. Pomaknula sam planine da bih nam osigurala prvi red (ok, treći) za princovite koncert. Bila sam sva svoja i pouzdana. Slala sam rođendanske čestitke POŠTOM, ZA IME BOGA!

Ali to je bilo nekada.

Sada sam duboko, duboko u rovu s troje djece. I moja sposobnost da održavam prijateljstva je, čini se, izvjetrila zajedno s mojom sposobnošću da odem kod frizera. Ili pričati telefonom s bilo kim duže od 2min i 47sekundi. Ili da gledam bilo koju TV emisiju poslije 20.30 sati, a da ne zaspim u roku od 10 minuta.

Dok se mučim da držim pod kontrolom nabavku namirnica, kuhanje i pranje rublja i još rublja i još rublja i sakupljanje 3 milijuna komada Lego kockica s tepiha i da sjednem da odgledam omiljene emisije svoje četverogodišnje kćeri koje NIKAKO DA SE ZAVRŠE i podojim svoju bebu staru osam tjedana dok hranim kašicom svoje osamnaestomesečno dijete, koju ono više voli maže po kosi, i pokušavam odrecituje čitavu pjesmicu svom četvorogodišnjem djetetu koje je OČAJNO čuti ... i-mejlovi i SMS-ovi od prijatelja i kolega i neke umjetnice iz New Yorka koja želi da me stavi na listu za svoju izložbu samo pristižu.

Oni su kao vanzemaljci. Što više otvaram, odgovaram na njih i brišem ih - sve ih je više. Osjećam se kao Will Smith u filmu 'Dan neovisnosti'. Okej, ne baš. Mislim, ne - uopće. Ali, shvaćate što želim reći.

Ni ne nadam se da ću ih sve pročitati. U stvari, ponekad - gotovo uvijek - se ne nadam da ću pročitati ijednu. I, vjerujte mi, mene to nervira daleko više nego što nervira vas.

A onda, na kraju dana, kada su sva djeca konačno zaspala i ja znam da bi trebalo odgovarati na pozive, istina je da sve što želim raditi je sjesti na krevet, gledam besmislen televizijski program i ne progovaram. Isključena sam. Upotrijebila sam sve svoje riječi. Okej, to nije istina. Ali rekla sam riječi 'ne' i 'ostavi to' i 'uh, uh, uh' i 'sad ću da ti dođem!' Oko pet milijuna puta. Do 19 sati, nemam više ništa nikome da pružim koliko god to željela. Do 19 sati, više ne mogu podnijeti ni zvuk vlastitog glasa.

Ali nemojte misliti da ne mislim na vas. Mislim. Pokušavam ostati informirana na Facebooku. Pratim vaš novosti. LAJKUJEM vaš slike, što je kao neki lijen način da vam pokažem da mi je stalo. Pokušavam vas zovem i držim zvonjavu čitavih 45 sekundi kada mogu. I još uvijek navijam za vas. Samo to radim iz svoje kuhinje s uznemirujućom količinom povracki na pidžami (A sada je 13 sati i ja sam još uvijek u pidžami. Da li me pratite? Moj život sada je zološki vrt.)

Ono čemu se zapravo nadam, dok plovim ovim novim teretom majčinstva, jeste da ćete našem prijateljstvu dati privremeni odmor. Neku vrstu odmora nakon duge službe. Znate kako čekamo nekoliko mjeseci da počne nova sezona omiljene serije? E, BAŠ TAKO! Jer, iako sam sada užasna drugarica, neće uvijek biti tako.

Pronaći svoj izlaz iz magle. Počet ću ponovno spavati. Sakriću igračke svojoj kćeri.

Nemojte još odustati od mene. Jer ću se vratiti s osvetom. Obećavam. "

Rebeka Sparou