ZABORAVLJENA ZVIJEZDA BIVŠE JUGOSLAVIJE: "Živim u stalnom strahu, žele da me strpaju u zatvor!"

Jedna od najuspešnijih i najpopularnijih pesama kojom smo se predstavljali na Evrosongu jeste "Džuli" koju je 1983. godine otpevao Danijel Popović (62).

Danijel je te godine u Minhenu osvojio četvrto mjesto, što je, uz nastup Lole Novaković iz 1962. bio najbolji plasman Jugoslavije na Evroviziji, sve dok grupa "Riva" s pesmom "Rock Me Baby" nije pobedila 1989. godine.

Danijel je rođen u nekadašnjem Titogradu, a danas Podgorici, od oca Crnogorca i majke Belgijanke, ali je muzičku karijeru započeo i ostvario u Zagrebu. Pjesma "Džuli" je obilježila njegov život. Album na kojem je objavljena prodat je u fantastičnih 717.166 primjeraka te još 80.883 kao singl, što nikada nije dostignuto za postojanja SFRJ.

"Evrosong je za mene, Izoldu, Eleonoru, Mata Došena, pa i za cijelu ekipu koja me je pratila u Minhenu te 1983. godine, bila veliki izvor stresa. Ta istorijska, kako vi kažete, 1983. prekretnica je u mojoj karijeri. "Džuli" je simbol jednog vremena i u meni lično i kod mnogih drugih budi konkretno jasno određenu sliku, zvuk, osjećaj, misao, sjećanje i asocijaciju na ono vrijeme. "Džuli" je izdržala sve izazove onog vremena i zauvijek sačuvala svoju ljepotu i razigranost. Preživjela je i ušla u legendu zlatnih osamdesetih." - rekao je Popović u intervjuu za "Dnevni avaz", te dodao da i danas prati Evroviziju, ali smatra da je vrijednost ovog takmičenja znatno opala.

"O, volim Evroviziju. I ona voli mene. To nije šala. Stalo mi je. Kritikujem, komentarišem, bodrim nekog izvođača za svog favorita pa kad nije onako kako ja mislim da bi trebalo biti, tad se nerviram, ventiliram, a na kraju se pitam i sjetim se one od Bebeka: "Šta je meni ovo trebalo?" Evrosong bi morao da proglaši stečaj. Devalvirao je. Treba vratiti prenos uživo, a ne na plejbek." - kaže Danijel i dodaje da ni o muzici koja je danas popularna u zemljama bivše Jugoslavije nema lijepo mišljenje.

Nažalost, na Balkanu smo sa svih strana okruženi boljim stvaraocima od nas. Neki to znaju dobro da iskoriste, ubijajući tuđe energije, hraneći se tuđim iskustvom i talentom. To sam osjetio na svojoj koži od svojih kolega u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su me baš pokrali, a dobili su i nagrade za te pjesme. Obogaćeni smo samo krađom pjesama, jer sada imamo mogućnost. Oni koju su na Jadranu, koriste italijansku, oni na istoku bugarsku, rumunsku, tursku, grčku muziku. Dosta naših vrlo poznatih autora koristi te segmente. To me užasava. Neko to radi bez trunke srama. I ja sam nesvjesno bio maznuo jednu pjesmu, jer sam slušao CD u automobilu, ali nisam hteo da je objavim dok nisam našao ko je autor i on je potpisan. Zbog moje odsutnosti sa scene, mnogi me kradu. Neću tužiti svoje kolege, a i pitanje je kakav bi rezultat suđenja bio. Za vrijeme bivšeg sistema bili smo zaštićeni od tuđeg uticaja.

Dani njegove slave brzo su prošli i Danijel više nikada nakon tog evrovizijskog bljeska nije bio ni blizu da ponovi takav uspjeh. Snimao je albume koji su prolazili nezapaženo. Danas kaže da rijetko posjećuje rodnu Crnu Goru.

"Kada sam bio na vrhuncu karijere, nisam im bio zanimljiv. Ni u Zagrebu, ni u Beogradu, ni u Sarajevu, a ni u mom rodnom gradu Podgorici. Ni danas nema poziva. Snimio sam 18 albuma, ali nema interesa."

Profesionalne uspone i padove pratio je, u najmanju ruku, buran privatni život. Danijel ima tri propala, a sada je u četvrtom braku, iz kojih ima četvero djece. Svašta se moglo čuti o njegovim ljubavnim avanturama te o odnosu s bivšim suprugama, djecom, i (ne)plaćanju alimentacije, zbog čega je, navodno, i sam finansijski bankrotirao.

Sada živi u Ljubljani sa sadašnjom suprugom Aleksandrom. Mediji su objavljivali i da ne može da dobije slovenačko državljanstvo zbog sudskog spora upravo zbog alimentacije, koje, navodno, ne plaća bivšim suprugama za svoju djecu. Prošlog mjeseca je izgubio spor dug 28 godina, u kojem ga je sud osudio zbog krađe automobila bivšem menadžeru, kojem je najpre taj automobil prodao.

"Na sudu sam sa svojom bivšom suprugom Sandrom, koja me opanjkava na svakom koraku. Sudili smo se oko alimentacija i to sam izgubio, jer nijednog mog svjedoka sud nije želio da prihvati. Moju advokaticu je sud kaznio sa 7.000 kuna, jer je protestovala. Prošle godine mi je u vrlo negativnom kontekstu spominjala moju majku i to me je strašno pogodilo. Do sada sam šutio zbog djeteta, sina Dominika. Išao sam i na utvrđivanje očinstva i smatram da sam prevaren. Prijavila me je kao da sam je tukao, ali je sud tu njenu prijavu odbacio. Ona je napisala knjigu u kojoj me blati. Bio sam prestao da plaćam alimentaciju, ali sam poslije sve izmirio. Želi da me strpa u zatvor i zbog toga živim u stalnom strahu. Sa sinom nemam kontakt sedam godina. On sada ima 17 godina i vrijeme je da porazgovaramo kao odrasli ljudi." - otkriva on i dodaje:

"Jedini put kad sam podigao tužbu bilo je kada sam tužio Republiku Hrvatsku, jer su mi bespravo oduzeli automobil. Držali su ga u jednom zatvoru tri godine. Na kraju su mi ga vratili totalno uništenog." – rekao je Popović.