"Bila je starija od mene, al njezin pogled je uvijek bio kao djetetov"

Bila je starija od mene, al njezin pogled je uvijek bio kao djetetov. Pun ljubavi i nimalo zla. A ja? Hladan kao kamen, nula emocija i nula empatije prema ikom. Uvijek sam bio lik po strani, družio se s ljudima no nikog nisam gledo kao nekoga kome bi mogao pokazat svoje demone u meni koji su me svaki dan sve više uništavali. Pa ni njoj. Uvijek sam mislio da je normalno čivat sav taj problem u sebi jer sam sam svoj psihijatar. Volio sam ju na početku veze, al zbog njezine velike opsesije prema mneni ja sam postao hladniji prema njoj. Obećao sam joj da ju nikada neću rasplakati, al eto. Čovjek sam. Griješim. Ne držim se obećanja. Curi sam uništio život. Nikada ju nisam htio povrijediti. To mi je zadnja namjera. Ne mogu sebi oprostit što sam se tek tako ohladio od nje. Što ju nisam mogao jednako voljeti, ali i dalje ne vidim što je to ona vidjela u meni. Kako je mogla ovakvom kretenu vjerovati? Prvi puta u životu da sam istinski osjetio i vidio sebe kao što me mnogi ljudi vide. Razočarenje. Nisam ništa više.