'Zavidim koleginici iz kancelarije'

Zavidim koleginici iz kancelarije. Ta djevojka stiže na sve strane, uvijek je vedra, nasmeijana, sređena i odmorna i sve radi uspješno. Radi posao za četvero u kancelariji, trenira neku borilačku vještinu, ide na jogu i ples, kuća joj je uvijek sređena, dvorište i da ne pričam, uvijek ima kolača, spremljenog ručka, stigne i da igra igrice sa mužem, da se bavi dekupazom, slika... A ja dođem samljevena kući sa istog tog posla, ne mogu sebi viršle da obarim. Sada sam je pitala na pauzi kako stigne, citiram "Samo se treba organizovati. Stavim da se grije rerna, operem dotle sudove, kada ubućkam šta treba i stavim u rernu, dotle usisavam kuhinju i dnevnu. Kada izvadim, vadim i sudove koje sam oprala i štedim vrijeme na sklanjanje istih. Tako slično radim za sve." Kakva je to kalkulacija vremena. Da ne pričam o tome da me je upucala u mozak sa tim što mi je na pauzi u roku od 5 minuta na papiru ispisala kako da organizujem svoje obaveze da imam više vremena za sebe. Mislim da je neki robot.