''Sinoć se vraćam kasno kući i u autobusu primjetim čovjeka''

Sinoć se vraćam kasno kući i u autobusu primjetim čovjeka koji sjedi tri sjedišta od mene i na lijevom dlanu desnom rukom radi nešto, ubrzo shvatim da ne može da govori i da desnom rukom iscrtava slova i tako komunicira sa djevojkom iza sebe. Smijali su se cijelim putem, to mi je u momentu izazvalo jaka osjećanja i zaplakala sam, ali ne iz sažaljenja prema tom čovjeku, nego od sreće jer vidim koliko je ta djevojka uljepšala čovjeku bar tih 45 minuta. Ne smatram da bilo koga treba sažaljevati jer svaka osoba kojoj je teško to ne traži, već samo da ih razumijemo i pomognemo koliko možemo, ova djevojka je upravo to uradila i ovim putem joj čestitam i skidam kapu!