'Idem jutros iz noćne smjene, u naselju padnem pravo na kičmu i glavu'

Idem jutros iz noćne smjene, u naselju padnem pravo na kičmu i glavu. Ostala da ležim, ne mogu da se pomjerim koliko me boli. Kroz suzne oči pogledam, vidim tri majke sa djecom prolaze odvojeno, jedno dijete čak stalo, gleda u mene, a ona ga vuče za ruku da krene. Treba da vas bude sramota!!! Tužna sam i razočarana, jer su to današnji ljudi. Hvala Bogu pa sam ostala pri svijesti, inače ko zna kad bi me neko pogledao.