Travničanin u sedmoj deceniji života, na biciklu s prikolicom stigao do Čilea
Ivica Valenta iz Travnika zagazio je u sedmu deceniju, ali još uvijek svira gitaru i pjeva na ulicama evropskih gradova. Svojim biciklom s prikolicom na kojoj se nalazi zvučnik putuje po Švajcarskoj, Austriji, Njemačkoj, a stigao je i do dalekog Čilea.
Iako ima 66 godina, nema ni jednoga dana radnoga staža. Nedavno je od države dobio socijalnu pomoć i besplatno zdravstveno osiguranje što ga je posebno obradovalo.
- Vrijeme hipi pokreta donijelo je u Travnik, ali i cijeli svijet, jedan novi način života i razmišljanja. Ustvari, bio je to otpor prema ratu u Vijetnamu pod parolom "vodimo ljubav, a ne rat". Umjetnici, posebno slikari, kipari, muzičari podržali su ovaj pokret koji se širio svijetom poput paukove mreže. Nas nekolicina u Travniku takođe smo se priključili ovome pokretu. Izrađivali smo nakit i prodavali, oblačili se u šarenu odjeću, puštali dugu kosu i bradu, živjeli u tzv. komunama. U selu Vlahovići podno Vlašića imali smo kuću - hipi komunu u kojoj smo živjeli kao pripadnici tog pokreta. Bili smo vegetarijanci deset godina, izrađivali nakit i prodavali po Jadranskoj obali - priča Valenta.
"Hipike policija često privodila"
Navodi da hipike nije baš voljela ondašnja policija i da su ih često privodili, a to su, kako objašnjava Valenta, pravdali time da njihovo ponašanje "truje socijalističku omladinu".
- Ta hipi komuna koju smo osnovali u Travniku bila je druga u bivšoj Jugoslaviji. Slovenci su i tu prednjačili. Slušali smo danima i noćima piratsku radio stanicu Luksemburg koja je bila smještena na jednom brodu i emitovala rok muziku. Ta sva moja raja iz ove moje mahale, svi smo se uključili u taj svetski pokret. Tu je i Vajta, Besim Spahić, Rusmir Agačević, Marinko Čilić, Marinko Mirišić... - prisjeća se Ivica koga još zovu Bulaja (po Veljku Bulajiću), jer je osam mjeseci radio razne poslove na filmu "Bitka na Neretvi".
- Umjesto u srednju školu, Bulaja se u vrijeme hipi pokreta upisao u hipike. Kako onda, tako i sada. On je čovjek koji se 50 godina drži hipi principa: sa svima je dobar, sve poštuje i voli, skita svijetom i sluša isključivo glazbu iz tog dalekog vremena. Kao i mnogi hipici, izrađivao je neobičan nakit od lagane žice i šarenih perlica. Vremenom je postao vješt kreativac, pa je radio i drvene figurice, uglavnom gitare. Imao je pokretni štand s kojim je putovao po mnogim koncertima širom Evrope. Nije se nikada ni na što žalio. Nije nikada od nekoga nešto tražio i očekivao. Ne pamti se da se ikada bilo s kim posvađao. Ivica Valenta celi svoj život bio je hipik - kaže njegov prijatelj Rusmir Agačević - Rus, poznati travnički umjetnik.
Muzički klub
U donjem spratu kuće Ivica je otvorio muzički klub u koji i danas navrate njegovi prijatelji iz vremena hipi pokreta. Odsviraju neku pjesmu, popiju dobru kafu ili nešto drugo. Ivica je nedavno snimio svoje pjesme na nosače zvuka i kaže da živi jednu novu "mladost".
- Evo, vidite, tipkam na pisaću mašinu, pišem pjesme, skladam muziku. Putujem, sviram, prodajem nakit po sajmovima i vašarima. Dobio sam i tu nekakvu socijalu, pa mogu reći da sa svojih 66 godina ipak ugodno živim, jer me zdravlje odlično služi. Kada bih se ponovno rodio, sve što sam do sada radio samo bih ponovio - kaže na kraju razgovora za Anadoliju Ivica Valenta.
(anadolija)