"Prije nedjelju dana sam sopstvenog oca ostavio na psihijatriji"

Prije nedjelju dana sam sopstvenog oca ostavio na psihijatriji. Duša me boli. Svaki dan idem, želim da vidim kako je, da li mu je bolje, a on odbija i priča kako ja nisam njegov sin više. Morao sam to da uradim. Nisam mogao da mu pomognem. Postao je psihički nestabilan. Prijetio je kako će ubiti i sebe i mene i majku. A najviše me boli to što znam da je dobar čovjek i da nije zaslužio da se razboli ovako. Život je bio surov prema njemu svaki dan. Trpio je oca alkoholičara i majku koja nije znala da ga zaštiti. Mrzim sebe zbog ovog što sam uradio. Kad sam ga predao bolničkoj sestri zapitao sam se da li će i mene ovako moje dijete zatvoriti ako i ja propadnem psihički. I shvatio sam da bih i volio da se to desi u slučaj da i ja poludim ovako. Ne bih volio da moraju da slušaju kako za sve krivim njih, kako im govorim da ih mrzim, kako proklinjem dan kad su se rodili jer sam sve to čuo od mog oca, i svaka riječ mi je urezana u srce kao ožiljak.