'Komšinica je slijepa, a lijepa, prelijepa'

Komšinica je slijepa, a lijepa, prelijepa. Vrijedna je, društvena, duhovita, predivna, ali sama. Rekla mi je jednom prilikom: "Ljudi prvo vide bijeli štap, pa tek poslije mene, to me prati, ali neću da me sažaljevaju gori od mene. Znaš, ti ljudi možda imaju većih problema, možda nemaju novca, ljubavi, prijatelja. Ja sve imam, vidjela nisam nikada, pa ne osjećam nedostatak." Boli me to što se prema osobi njenog kova ljudi tako ponašaju, što je izbjegavaju i sažaljevaju. Nisu sposobni da joj pruže ruku kao što bi pružili nekome ko vidi. Ona to ne zaslužuje, budite bolji, budite ljudi! Nađite vremena za druge i upoznajte ih, vidjećete da vrijede, da mogu, zaslužuju i žele. Vidjećete koliko su spremni dati i koliko mogu poštovati. Naučila me je da se krećem kao ona, da koristim "slijepo" kucanje na tastaturi i da slušam knjige i ljude. Ono što je najvažnije, naučila me je da nikoga, baš nikoga ne sažaljevam i ne omalovažavam dok ga ne upoznam. Hvala joj što mi je pokazala kako biti čovjek i kako razmišljati!