"Odrastao sam u porodici koja nije imala para, samo osnovno, i uvijek sam za ljude koji imaju para govorio kako su razmaženi"

Odrastao sam u porodici koja nije imala para, samo osnovno, i uvijek sam za ljude koji imaju para govorio kako su razmaženi i kako se razbacuju. Čak sam i pričao da ako budem došao do para da se neću mijenjati i kako ću živjeti isto, skromno. Kada sam diplomirao zaposlio sam se odmah u stranoj firmi sa početnom platom koja je bila ogroman šok za mene, sa džeparca i ponekog posliča preko omladinske, meni prvog u mesecu stiže poruka Uplata: toliko i toliko. Prvo sam naravno častio svoje, kupio večeru, poklončiće za par hilajda. A sutradan sam u butiku u gradu kupio patike markirane. Radim već 3god tu, plata mi je rasla a sada mi je normalno da jednom nedjeljno sa djevojkom idem na večeru u restoran i potrošim za to... Kupujem samo firmiranu odjeću, iz kola skoro da ne izlazim, društvo koje ne zarađuje dobro kao i ja je polako zamijenjeno ljudima iz istog okruženja i staleža. Sada kada se okrenem shvatim da novac izgleda uvijek mijenja...