"Ne znam kako da objasnim djevojci da ne moramo svaki dan da se vidimo"

Ne znam kako da objasnim djevojci da ne moramo svaki dan da se vidimo, da ne moramo svako veče da pričamo do kasno, da ne mogu svaki put da budem sa njom kad ona hoće. U zadnje vrijeme se posvađala sa nekoliko drugarica, sad se druži sa jednom samo i to je to. Pored nje ima samo mene. Ja imam dosta društva i pored obaveza na faksu, još i radim, treniram, i pored djevojke imam i bogat društveni život, ali ne mogu normalno sve to da uklopim u jednom danu. Raspoređujem slobodno vrijeme tako da bih najviše bio sa djevojkom, ali čim idem kod druga, sestre, na trening, odmah krene histerisanje kako su mi svi drugi bitniji od nje. Pokušavam sa njom lijepo da pričam, ali ne vrijedi. Svaki put joj javim gdje idem, ali to ne može da prođe bez pola sata svađanja preko fona. Došlo je do toga da sam počeo da pijem lijekova za smirenje. Da smo kratko zajedno, odavno bih raskinuo, ali mi smo zajedno već dvije godine, i ne želim prekid zato što znam kako dobra ona može da bude i nadam se da će se promijeniti.