'Prošle sedmice moj svijet se srušio, mom mužu dijagnosticiran je neizlječiv oblik raka'

Prošle sedmice moj svijet se srušio. Mom mužu dijagnosticiran je neizlječiv oblik raka. Relativno smo mladi, u ranim tridesetima. Imamo dvoje djece. Imali smo uspona i padova u braku, ali ovo mi je previše. Ja sam izgubljena i zatečena. Doktor mi je prekjučer kad smo ostali sami rekao da mu je ostalo još 3-4 mjeseca. On zna da je teška bolest, ali nisu mu saopćili detalje. Tako me je strah, ne znam šta me čeka.  Evo gledam ga dok spava pored mene i pitam se da li je moguće da ću da ga izgubim tako brzo. Materijalno sam obezbjeđena (imam dobar posao kod svoga oca) a ja i muž kupili smo skupa stan, ali me opet strah kako ću sama dalje. Sve se događa jako brzo, zatečena sam. Sutra ću isitnu reći svojima, a njegovima zaista nemam snage. Kako im reći da im sin umire. Pokušavam biti jaka i o svemu trezveno razmišljati, ali gubim se. ON još uvijek ima nadu, bar mu ljekari tako pričaju, iako meni su saopćili istinu. Kažu on će je biti svjestan zadnjih 15-20 dana kad stvari izmaknu kontorli. Kako god bio mi dobar muž, istina imao problema sa kockom i alkoholom ali iščupao se. Zbog njega sam napuštala fakultet, ali ne žalim. Šta me u budućnosti čeka vidjet ćemo. Ovako sam izgubljena.