"Nakon treninga svako veče sam navraćao u kafić, koji je bio pola pretvoren u igraonicu"

Bilo je to na Zlatiboru 2007. godine. Trenirao sam fudbal. Nakon treninga svako veče sam navraćao u kafić, koji je bio pola pretvoren u igraonicu. Primijetio sam jednu prelijepu djevojku sa kačketom koja pomaže svima u igraonici. Odmah mi se svidjela. Ubrzo sam joj poslao piće i ona je bila pozitivno iznenađena. Bili smo klinci, tako da je taj moj gest bio daleko iznad svijesti mojih vršnjaka. Izašla je ispred kafića i pitala me je šta želim konkretno. Od prevelikog uzbuđenja rekao sam: " Ništa". Nažalost... Narednih dana je molila bracu da ostanu što duže u kafiću, da bi bila blizu mene. To je djevojka koju tražim već 11 godina, povremeno. Volio bih samo da znam ko je i gdje je sada. Ionako smo sada zreli i svako ima svoj život. Imao sam tokom tih godina prelijepe djevojke i uživao sa njima, ali nikako ne mogu da izbrišem nju iz sjećanja. Ne znam ni sam zašto. Kada sam bio pretprošle godine na Zlatiboru, sve je bilo isto, samo taj kafić u kome sam sreo najljepšu djevojku je spaljen do temelja...