"Imala sam najboljeg prijatelja koji mi je kao brat bio"
Ispovijest
Imala sam najboljeg prijatelja koji mi je kao brat bio. Zajedno smo u vrtić i osnovnu išli. Uvijek su nam zavidjeli na našoj slozi, ljubavi i podršci iako nisu vjerovali u muško-ženska prijateljstva. Dođe i srednja i moj brat ode u Njemačku živjeti ali kontak nismo uspijeli očuvat zbog njega. Uvijek je tražio izlike da ne može, da nestiže a ja sam ga razumjela. Ali sve mi se srušilo kad je ovoj Božić došao u naš kvart na 20ak dana a meni od svega posvetio 1 sat dok je svaki dan s "našom ekipom" ispijao kafe u "našem kafiću". Kako ljudi mogu da zaborave osobe s kojima su svaki dan živjeli, djelili svaki sendvič, svaku suzu zajedno pustili?
