Ovako je živjela prosječna jugoslovenska porodica: Da li i danas sebi možete priuštiti ovo?

Kad se u ovoj kući slavi

Bio je utorak, tri dana prije početka Nove godine, i domaćica nam izračuna što je za taj dan uzela ne računajući bakaluk (zejtin, brašno, šećer, kavu). Kupila je 450 grama mljevenog mesa, kilogram makarona, jednu paklicu parmezan sira, pola kilograma luka, kilogram krumpira, tri para kobasica, litru mlijeka, četiri jaja i kilogram jabuka.

A jelovnik je bio: ujutro domaće slatko s vodom, bijela kava i rovita jaja za djecu. Za ručak je bila paštašuta (talijanski makaroni sa saftom i mljevenim mesom), salata od kiselog kupusa iz domaće kace, i voće, a za večeru kobasice ili jaja pržena i krafne, odnosno jabuke!

Pošto muž ima topli obrok u tvornici, a djeca užinu u školi, to je nešto od ovog spremljenog i kupljenog ostalo i za sljedeći dan kao dodatak onome što će se sutra kuhati.

Ja vam neću dužiti više, samo da napomenem, da ova četveročlana porodica ima mjesečno primanja oko 6.200 novih dinara, da stanuje u dvosobnom komfornom i potpuno namještenom stanu, da djeca idu u školu, tata s prijateljima ponekad svrati na ljutu, da subotom i nedjeljom voze jedan stari "NS princ 1000" od 1965. godine, kojeg će uskoro zamijeniti "Stojadin" jer su osigurali učešće za kredit.

I da se u ovoj kući slavi svaka subota i nedjelja bogatijim ručkom i večerom, da se piruje za dva dječja rođendana, Prvi maj, 29. novembar i za Novu godinu.

I da ćete ih iznenaditi samo ponekad, pa u frižideru neće biti suhomesnatih proizvoda, ali bit će jaja, mlijeka i komad sira, a u špajzi ajvara, kiselog kupusa i bar pet-šest tegli kiselih krastavaca ili paradajza, odnosno domaćeg slatka.

"Da ne lažem", veli domaćica pošto mi je objelodanila sve stavke svog porodičnog knjigovodstva, "i meni su siječanj, svibanj i prosinac najduži mjeseci u godini, jer se za praznik Republike, Prvi maj i Novu godinu troši nemilice. Ali zato naiđu mjeseci voća i povrća, odnosno jeftine zelene tržnice pa se to jedno s drugim prebije".

"Kada otplatimo auto, koji ćemo ako puno ne poskupe na kredit kupiti do proljeća, počet ćeo razmišljati i o vikendici", veli domaćin. "Ima jedan moj drugar, također bravar-alatničar, parcelu jedno 15 kilometara od grada i valjda ćemo moći nešto krova da sastavimo od kakvih dasaka i balvana, tako da se može ljeti i u ranu jesen i proljeće bar svaki drugi vikend noćiti u prirodi. Sin mi raste a ja, pogledajte me, još bih mogao jedno radno vrijeme da odradim dnevno, i mi ćemo to sami, onako kako umijemo i možemo da izgradimo, ako nas na neke "vijuge" ne budu natjerali urbanisti".