Zloupotreba Ive Andrića i medijska hajka

Povodom napisa u dijelu medija koji tematiziraju prekjučerašnji razgovor o knjizi Andrićevstvo u Mostaru obratio nam se prof. dr. Vahidin Preljević saopćenjem koje prenosimo u cijelosti:
 
U postfaktičnoj kaljuži koju zovemo bosanskohercegovački medijski prostor odavno je postalo opasno bilo šta reći što je možda malo složenije od lajkanja na fejsbuku. Jučer su neki portali prenijeli „vijest“, u kojem je, između ostalog rečeno i to da je na razgovoru o knjizi Andrićevstvo Rusmira Mahmutćehajića, upriličenom preksinoć u Mostaru, univerzitetski profesor Vahidin Preljević izjavio da je „Ivo Andrić fantomski monstrum koji je falsificirao povijest“. 

Istina je, naravno, upravo suprotna, rekao sam, naime, i to više puta, tako da nesporazumu za dobronamjernog slušaoca nije moglo biti mjesta: da su nakaradna „čitanja“ ta koja od djela Ive Andrića prave ideološkog fantoma, monstruma, pomoću kojeg onda takvi ostrašćeni sljedbenici žele falsificirati povijest. 

Mogu dopustiti mogućnost da neuki fabrikatori ove laži nisu dobro razumjeli konstrukciju rečenice ili da imaju problema s padežima, mada je to malo neobično za one koji brane jednu književnu veličinu. 

Mogu dopustiti da su ustreptali kad su čuli metafore „fantom“ i „monstrum“, pa im je to bilo dovoljno da mi podmetnu takve gnusne formulacije, no time su sami utrčali u ine jezičke slike. Ipak, teško je shvatiti da su kao napad na Andrića mogli razumjeti cjelinu mog izlaganja. U njemu sam rekao i da je Ivo Andrić naš najvažniji pisac, poredio sam značaj njegovog opusa, kompleksnost njegove biografije i intelektualnog razvoja, ali i zloupotrebu njegovog djela u političke i ideološke svrhe, sa životopisima i recepcijom velikih njemačkih pisaca Heinricha von Kleista, Friedricha Hölderlina i Thomasa Manna. I naprosto još podsjetio na banalnu činjenicu da je Ivo Andrić čovjek svog vremena, sa svim što ide uz to, a ne neki apstraktni svetac ili strašni demon. 

Mračnjaci koji su odlučili skandalizirati moj nastup proizvodeći i distribuirajući tendenciozni fake news kazuju se možda novinarima, publicistima ili čak političarima, no očito je da ih svijetom ipak vode neki „mutni i strašni nagoni“. Njihovi nalogodavci se opet,  kao policija iz Proklete avlije, drže načela da „krivice ovde ima zaista mnogo i svakojake“, njihova sumnja „ide daleko i zahvata u širinu i dubinu“.  Valjda će nekad uspjeti u svojoj nakani da nas sve pohapse i ušutkaju. Ali, eto, još nisu.